hrvatski

Sustav otpremnina u odabranim zemljama

Razmjerno izdašne otpremnine često se (ne)opravdano optužuje kako otežava novozapošljavanje jer poslodavci u strahu od mogućeg otkaza svojim zaposlenicima moraju računati na naknade koje im tada trebaju isplatiti pa stoga radije ne zapošljavaju, zapošljavaju na određeno vrijeme ili na crno. Time se otežava (ili čak i onemogućava) veće zapošljavanje nezaposlenih osoba, posebno ranjivih skupina na tržištu rada kao što su osobe s invaliditetom, žene i mladi bez radnog iskustva. U Hrvatskoj su započele rasprave oko osnivanja posebnoga fonda za otpremnine u kojem bi radnici dobili poseban račun na koji bi poslodavci mjesečno uplaćivali određeni iznos, a novac bi mogli podignuti u slučaju otkaza. Na taj bi se način vjerojatno izgubila postojeća definicija otpremnine prema kojoj to predstavlja novčanu pomoć radniku tijekom razdoblja nezaposlenosti i obeštećenje za ukupni radni staž ostvaren kod određenog poslodavca. Osnovni prigovor visokim otpremninama je da poslodavac to uračunava u troškove novog zapošljavanja pa je nesklon (ili barem nedovoljno sklon) otvaranju novih radnih mjesta. U slučaju osnivanja fonda ne bi morao kalkulirati, jer mu je taj dodatni trošak već uključen kao doprinos za fond, pa bio dugoročno uspješan ili ne, u svakom slučaju morati će platiti taj iznos. U sadašnjem sustavu ta su sredstva (ali i mogući povećani rizik za nastale otpremnine) ostajala u poduzećima, koja su ako su bila uspješna i sposobna mogla ponovno uložiti u produktivne svrhe, a ovako će ostati radniku kao dio naknade ili moguće mirovine. To je najvjerojatnije socijalno pravednije, ali ekonomski neracionalnije. Konačno, svaki oblik osiguranja (posebno mirovinskog) je uspješan ako je mnogo onih koji uplaćuju doprinose, a malo onih koji koriste prava. Poučeni (ne)plaćanjem doprinosa za mirovinsko osiguranje, postoji opravdani strah kako bi u Hrvatskoj uslijed navedenih gospodarskih teškoća, ponajviše nelikvidnosti, razmjerno malo obveznika uplaćivalo u budući fond (ili uplaćivalo s velikim zaostacima), a mnogo koristilo raspoloživa sredstva, tako da bi cijeli projekt najvjerojatnije bio osuđen na neuspjeh i prije svog oživotvorenja.

Otpremnina; tržište rada; zaposlenost

nije evidentirano