hrvatski

Reinkeovi kristali u muškaraca s kriptorhizmom

Reinkeovi kristali prvi put su opisani 1896. godine od strane njemačkog anatoma Friedrich Reinkea. Nalaze se unutar tkiva humanog sjemenika, u intersticijskom dijelu koji okružuje sjemenske kanaliće. Leydigove stanice koje su jedinstvene strukture specifične za intersticij sjemenika odgovorne su za proizvodnju testosterona, ali i stvaranje Reinkeovih kristala. Ovisno o položaju Leydigovih stanica u odnosu na sjemenske kanaliće, dijelimo ih na peritubularne i perivaskularne. Hipoteza istraživanja jest da pacijenti s kriptorhizmom imaju veći broj Reinkeovih kristala u jediničnom volumenu tkiva i u cijelom organu. Pretpostavka je da je i broj Leydigovih stanica uvećan u jedinici volumena budući da te stanice oštećenu endokrinu funkciju nastoje nadoknaditi mehanizmima kao što su hiperplazija i hipertrofija. Cilj disertacije bio je istražiti morfološke karakteristike Reinkeovih kristala na razini svjetlosne, konfokalne i elektronske mikroskopije te odrediti njihov broj u kontroli i kriptorhičnim sjemenicima. Kriptorhična skupina pacijenata podijeljena je, obzirom na položaj sjemenika, na visokoskrotalnu i ingvinalnu podskupinu. U istraživanju su korištene biopsije sjemenika 24 pacijenta s unilateralnim kriptorhizmom, 15 biopsija visokoskrotalnih i 9 ingvinalnih sjemenika. Dobiveni rezultati uspoređivani su sa 6 uzoraka zdravih sjemenika. Sve biopsije uzete su od pacijenata starosti između 18 i 30 godina. Parafinski rezovi sjemenika bojani su hemalaun-eozinom i modificiranom Massonovom metodom. U obje skupine Reinkeovi kristali zamijećeni su u jezgri i citoplazmi Leydigovih stanica. Nerijetko su kristali nađeni slobodni u intersticiju. Snimke dobivene konfokalnim mikroskopom poslužile su za analizu međusobnog odnosa između kristala u cijelom rezu i 3D rekonstrukciju kristala koristeći softver za obradu slika (Ellipse, VidiTo, Slovakia). Elektronsko-transmisijska mikroskopija potvrdila je heksagonalni oblik kristala. Uz pravilne oblike kristala nađeni su i mnogi manji, „nezreli“ oblici s 5 ili manje bridova, nepravilnih stranica za koje se pretpostavlja da su preteče finalnih, heksagonalnih oblika. Analiza kristalne rešetke napravljena je pomoću brze Fourierove transformacije na rezovima debljine između 70 i 300nm. Nije nađena razlika u morfologiji Reinkeovih kristala između kriptorhičnih i kontrolnih uzoraka. 99 Volumen sjemenika pacijenata s kriptorhizmom iznosio je 10, 29 cm3 dok je u kontrola iznosio prosječno dvostruko više, 21, 06 cm3. Visokoskrotalna skupina imala je prosječni volumen sjemenika 11, 81 cm3, dok je u ingvinalnih bio statistički značajno manji (7, 76 cm3). Koncentracija testosterona u serumu su u referentnim vrijednostima i ne razlikuju se značajno između skupina. Stereološki dio studije pokazao je višestruko povećan broj Reinkeovih kristala u obje podskupine kriptorhizma u odnosu na kontrolu. Povećan broj kristala vjerojatno je rezultat poremećene funkcije enzima na višoj temperaturi od uobičajene. U svim promatranim grupama perivaskularno je nađen veći broj kristala, ali i veći broj Leydigovih stanica za razliku od peritubularnog smještaja stanica, u odnosu na kontrolu. Ovo istraživanje dalo je novi uvid u brojnost, morfologiju i položaj Reinkeovih kristala u tkivu kriptorhičnih sjemenika što može biti od kliničke važnosti u dijagnostici patoloških procesa kao što su tumori Leydigovih stanica.

Reinkeovi kristali; kriptorhizam; humani testis

nije evidentirano