hrvatski

Od ANA do ENA: razlozi i posljedice nedostatka smjernica za djecu sa sumnjom na imunoreumatološku bolest

U većine djece anamneza i nalaz u statusu osnova su za postavljanje sumnje na imunoreumatološku bolest. Cilj je laboratorijske obrade dobiti informaciju o postojanju upale u organizmu, kao i zahvaćenosti i stupnju oštećenja pojedinih organa. Također, od obrade očekujemo i korisne informacije za postavljanje točne dijagnoze, aktivnosti bolesti, učinku terapije te mogućih imunopatoloških mehanizama bolesti. Imunoreumatološke bolesti u djece su rijetke, a često i drugačije prezentacije kao i tijeka u odnosu na iste ili slične bolesti u odraslih bolesnika. Stoga i ne čudi da za tu populaciju bolesnika još uvijek ne postoje općeprihvaćene smjernice za neke od najčešćih imunoreumatoloških testova kao što su određivanje antinuklearnih protutijela (ANA, od engl. antinuclear antibody) i ostalih specifičnih autoantitijela. Često se ti testovi nazivaju i testovima druge linije čime se želi ponovo naglasiti da je uz anamnezu i klinički status nužno učiniti osnovnu laboratorijsku obradu i uobičajene surogatne biljege upale (npr. sedimentaciju eritrocita, C-reaktivni protein, prokalcitonin, mjerenje koncentracije komplementa, feritin i slične) te ostalu obradu (npr. radiološku) što će pomoći u pravilnoj interpretaciji tih složenijih imunoreumatoloških testova. Cilj je ovog rada kritički prikazati testove za određivanje ANA i autoantitijela na izlučene (engl. extractable) antigene (ENA) kao i neka druga češće korištena autoantitijela u djece s imunoreumatološkim bolestima.

SLE; JIA

nije evidentirano