hrvatski

Burni život jednog Dalmatinca - La vita movimentata di un Dalmata

Do sada gotovo nepoznati pustolov, financijski špekulant i kockar Alviž Geniceo (Vis 1770. – Vis 1840.) rođen je na otoku Visu u plemićkoj i posjedničkoj obitelji. Zarana odlazi u Veneciju, a potom u Beč gdje se, iskoristivši povoljnu društveno-gospodarsku situaciju, brzo i lako obogati. U Veneciji, Beču, Napulju i drugim europskim prijestolnicama Geniceo živi na velikoj nozi. Stalni je posjetitelj salona, kazališta i svih mondenih sastajališta europske aristokracije te je prepun galantnih pustolovina. U blizini Beča kupuje četiri dvorca te još nešto kuća, vrtova i mlin. Najviše je volio boraviti u dvorcu Jeutendorf koji je raskošno obnovio i u njemu uspješno organizirao partije kockanja i kartanja. No, Geniceo ne misli samo na sebe već pomaže i drugima. Tako pomaže viškim vinarima u plasiranju vina na tržište, obnavlja samostan servita u Jeutendorfu zapaljenog u napoleonskim ratovima, novčano pomaže rodbinu, prijatelje itd. Nemilice trošeći lako stečeni novac na lagodan život i mnoge ljubavnice postepeno zapada u dugove, a njegovi dvorci bivaju prodani na dražbi. Na kraju, već u poznim godinama i bez novca, vraća se na svoj rodni otok gdje su mu ostali neki posjedi i gdje provodi miran život liječeći bolesti. Tako se zatvara krug njegova života: sa svoga otoka kreće u osvajanje svijeta, stječe veliko bogatstvo, ali u starosti, izgubivši to golemo bogatstvo, vraća se na rodni otok i tu umire. Geniceo je za života napisao neku vrstu uspomena s naslovom Il lungo species facto, koje su ostale u rukopisu, ali sadrže mnogo zanimljive građe koja bolje osvjetljava jedno vrijeme, jedan dio društva i ulogu pojedinaca u tom društvu. Knjiga o tom, malo poznatom pustolovu sastoji se od nekoliko dijelova. U uvodu se donose svi relevantni podaci o Alvižu Geniceu, piscu uspomena. U prvom dijelu donosi se prijevod jednog dijela uspomena koje započinju njegovim rođenjem. Taj je dio obogaćen iscrpnim komentarima utemeljenim pretežito na arhivskoj građi, kako bi se bolje osvijetlio lik pisca uspomena te dokazala njihova vjerodostojnost. Drugi dio koji se sastoji od transkripcije rukopisa predstavlja editio princeps izvornog rukopisa pisanog na talijanskom jeziku. Treći se pak dio sastoji od zahvale na latinskom jeziku za iskazano dobročinstvo kao i od odabranih sačuvanih pisama, koje su Alvižu Geniceu uputile mnoge poznate ličnosti. Sva ta pisma dodatno dokazuju istinitost njegovih navoda i uspomena.

burni život; Dalmatinac; Višanin; Alvise Geniceo; 18. i 19. stoljeće

Monografija je dvojezična, hrvatsko-talijanska.