hrvatski

Leksikon hrvatske heraldike – Hrvatski heraldičari (4): Ivan Bojničić (1858. – 1925.)

Ivan Bojničić (pl. Bojničić Kninski) hrvatski je povjesničar, arhivist i heraldičar rođen u Valpovu 24. prosinca 1858. godine. Najznačajniji je hrvatski heraldičar konca 19. i prve četvrtine 20. stoljeća. Izdanak stare hrvatske plemićke obitelji koja potječe iz Kninske županije (s pridjevkom de Tininio et de Plavno – od Knina i Plavna). U Budimpešti 1876. diplomirao pravo i filozofiju, a doktorirao 1880. tezom Krivotvorenje isprava u srednjem vijeku, posebno u Ugarskoj i zajedničkim zemljama (Az oklévélhamisitás a középkorban, különösen Magyarországon és társországaiban, tiskom objavljena u Zagrebu iste godine). Radio u Mađarskom narodnom muzeju u Budimpešti, Arheološkom odjelu Narodnoga muzeja u Zagrebu, a od 1892. do 1925. arhivar/ravnatelj Kraljevskog zemaljskog arkiva u Zagrebu (danas Hrvatski državni arhiv /HDA/). Posebno zaslužan za useljenje arhiva u novu zgradu tadašnje Sveučilišne knjižnice (1911. – 1913.), ali poviše toga i za formiranje arhivskih fondova i zbirki (posebno zbirke grbovnica – Armales, današnja sign. HR HDA 885). Usporedno od 1882. do 1922. honorarni lektor, potom profesor mađarskog jezika na Mudroslovnom/Filozofskom fakultetu Sveučilišta (Franje Josipa I.) u Zagrebu. Obavljao i mnoge druge funkcije (dvorski savjetnik, zastupnik Narodne stranke /mađaroni/ u Hrvatskom saboru, tajnik Hrvatskoga arheološkog društva, potpredsjednik Društva umjetnosti itd.) i bio jedan od utemeljitelja slobodnozidarske lože ''Hrvatska vila'' i Družbe Braće Hrvatskog Zmaja. Urednik nekoliko časopisa (npr. Glasnika Društva za umjetnost i umjetni obrt) od kojih posebno treba izdvojiti Vjestnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva/Vjesnik Kraljevskog državnog arkiva u Zagrebu. Surađivao u brojnim domaćim i stranim periodicima, a također se bavio i prevoditeljskim radom. Istraživao hrvatsku političku i kulturnu povijest, te posebno pomoćne povijesne znanosti (paleografija, diplomatika, heraldika, genealogija, sfragistika, numizmatika, epigrafija, veksilologija i dr.). Hrvatsku heraldiku zadužio kapitalnim i metodološki uzornim djelom na njemačkom jeziku Der Adel von Kroatien und Slavonien (Plemstvo Hrvatske i Slavonije, Nürnberg 1899., započelo izlaziti u pojedinim svescima 1896. ; pretisak Neustadt an der Aisch 1986., hrv. pretisak Zagreb 1995.) u ediciji J. Siebmacher's grosses und allgemeins Wappenbuch (IV, 13). To je djelo – u suvremenoj literaturi prozvano ''Bojničićev grbovnik'' – na 250 stranica i 176 tabli s prikazima šrafiranih grbova izradio temeljem brojnih vlastitih arhivskih istraživanja te rukopisnih grbovnika i stručne literature. U njemu je obrađeno preko 2000 hrvatskih plemićkih porodica. U radu mu je pomogao E. Laszowski. Ovim je djelom neupitno dokazao postojanje izvornog hrvatskog plemstva. Prema ocjeni B. Zmajića to je: ''Najpodpuniji zbornik grbova hrvatskih plemićkih obitelji, u kojem je prikupljen veliki broj grbova (…) ima veliku vriednost, jer je u njemu skupljeno oko 80% svih do danas poznatih grbova hrvatskog plemstva, pa je svakomu izpitivaču hrvatske heraldike bezuvjetno potrebno kao najvažnije pomagalo (…). No uz te dobre strane ima to djelo i neke veće nedostatke a ti su: izpuštanje gotovo svih grbova onih obitelji, kojima je podieljeno austrijsko plemstvo (hrvatski graničari) te nekih poznatih obitelji iz banske Hrvatske (napr. Zdenčaj, Štriga i dr.)''. U istoj ediciji (Siebmacher's IV, 14) dovršio je i objavio prethodno započeto opsežno djelo F. H. von Rosenfelda Der Adel von Galizien, Lodomerien und der Bukowina (Plemstvo Galicije, Vladimirije i Bukovine, Nürnberg 1905., pretisak Neustadt an der Aisch 1985.). Vrlo je vrijedan Bojničićev rad na kraljevskim knjigama (Libri regii) kao izvoru za povijest plemstva i heraldike (Darovnice kralja Ferdinanda I. za Hrvatsku po kralj. registraturnim knjigama "Libri regii", 1906.). Riječ je o knjigama u koje su zabilježene kraljevske donacije imanja i podjeljivanja plemstva, potvrde staroga plemstva, kraljevska riješenje dvojbenog plemstva, potvrde obiteljskih genealogija, priznanja indigenata, podjeljivanja svjetovnih i crkvenih dostojanstva, grbova, pečata i zastava za korporacije (županije, gradove, kaptole, društva) itd. Pisao o heraldici i plemstvu uopće (Najstarija hrvatska grbovnica /litterae armales/, Starine JAZU 16/1884 ; Stari grb knezova Krčkih, Viestnik hrvatskoga arkeologičkoga družtva /VHAD/ VIII/1886, 3 ; Grb Radoslava Gorjanskoga, VHAD XI/1889 ; Grb bana Sigmunda Ernusta Čakovačkoga, VHAD XIII/1891, 3 ; Grbovnica Kraljevine ''Slavonije'', VHAD n. s. 1/1895., objavljeno i u: Obćinski glasnik IV/1899, 18-19, 21 ; Series nobilium quorum litterae armales in generalibus congregationibus Regnorum Croatiae, Slavoniae et Dalmatiae publicatae et acceptatae sunt a. 1557-1848 /Popis plemića proglašenih na Saboru Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije g. 1557-1848./, 1896 ; Parnica proti krivotvoritelja plemićkih povelja, Vjesnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva /VA/ 2/1900 ; Armales porodice Završki od godine 1415., VA 2/1900 ; Izvorne plemićke diplome /litterae armales/ u Kralj. zem. arkivu, VA 3/1901 ; Ein Adelsmacher-Process im 18. Jahrhundert, Agramer Zeitung /AZ/ 77/1902, 263 ; O plemstvu s osobitim obzirom na hrvatsko plemstvo /Braća Hrvatskog Zmaja, sv. 11/, 1908 ; Najstarije hrvatske grbovnice, VA 10/1908 ; Zastava grada Zagreba, Narodne novine 68/1902, 102 ; Serbische Fahnen und Wappen, Die Drau 42/1909, 190 ; Srbijanske zastave i grbovi, Hrvat 16[15]/1909 ; Grb knezova Zrinskih, Narodna starina II/1923, 5 ; Zvijezda Hrvata, Obzor 64/1923, 137), o problematici povijesnog bosanskog grba: Über das alte Wappen Bosniens, AZ 54/1879 ; Noch einmal über das alte Wappen Bosnien, AZ 54/1879 ; Weiteres über das alte Wappen Bosniens [Zur südslavischen Heraldik], Archiv für slavische Philologie IV/1880, 3), o sfragistici (Popis do sada izdanih hrvatskih pečata, VHAD II/1880, 4 ; Podaci k hrvatskom pečatoslovlju, VHAD 3/1881, 1 ; Sfragistička istraživanja, VHAD n. s. 1/1895 ; Pečat kraljevine od godine 1497., VA III/1901). Njegova kći Vjera pl. Bojničić-Zamola bila je akademska i heraldička slikarica. Ivan Bojničić umro je u Zagrebu 11. lipnja 1925. godine. Za svoj znanstveni i stručni rad bio je odlikovan ''Redom Filipa Velikodušnoga« (1896.), ''Redom sv. Save III. stepena« (1901.), a primio je i posebno priznanje od cara i kralja Franje Josipa I. (1902.). U Hrvatskom državnom arhivu Zagrebu čuva se ostavština obitelji Bojničić. O Bojničićevu životu i djelu v. [Josip Matasović] ''Nekrolog'', Narodna starina IV (1925) 11: 356-358 ; Stjepan Antoljak, ''Bojničić, Ivan'', Hrvatska enciklopedija III (1942): 16 ; Bartol Zmajić, ''Razvitak heraldike u banskoj Hrvatskoj'', Vjesnik Hrvatskog državnog arhiva XI (1945): 43-58 ; Marko Atlagić, Grbovi plemstva u Slavoniji 1700-1918, Čakovec: RO ''Zrinski'' TIZ Čakovec – Povijesno društvo Pakrac-Daruvar-Grubišno polje (Biblioteka posebnih izdanja 25), 1982 ; Mladen Švab, ''Bojničić, Ivan'', Hrvatski biografski leksikon II (1989): 99-100 ; Frano Glavina, ''Crtice iz povijesti hrvatske heraldike'', Građa i prilozi za povijest Dalmacije 12 /= Božić-Bužančić zbornik/ (1996): 849-861 ; Ivan Majnarić, ''Izvori za povijest plemstva – Pregled s osvrtom na Hrvatski državni arhiv'', Povijesni prilozi XXV (2006) 31: 23-37 ; Zlatko Matijević, ''Dr. Ivan Bojničić (1858. – 1925.): u prigodi 150. obljetnice rođenja'', Arhivski vjesnik 51 (2008): 569-584 ; Matea Brstilo Rešetar, ''Heraldičko nazivlje na temu ratovanja s Osmanlijama'', Povijesni prilozi XXIX (2010) 38: 71-96 ; potpunu bibliografiju radova I. Bojničića v. u: Emilij Laszowski, ''† Dr. Ivan pl. Bojničić Kninski 1858. – 1925.'', Vjesnik Kr. Državnog arkiva u Zagrebu II (1926): 1-12 ; Bibliografija rasprava i članaka (IV. Historija), sv. 8, Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod, 1965., 45-49.

Leksikon hrvatske heraldike – Hrvatski heraldičari (4): Ivan Bojničić (1858. – 1925.)

nije evidentirano

engleski

Lexicon of Croatian Heraldry – Croatian Heraldists (4): Ivan Bojničić (1858–1925)

Ivan Bojničić (pl. Bojničić Kninski) hrvatski je povjesničar, arhivist i heraldičar rođen u Valpovu 24. prosinca 1858. godine. Najznačajniji je hrvatski heraldičar konca 19. i prve četvrtine 20. stoljeća. Izdanak stare hrvatske plemićke obitelji koja potječe iz Kninske županije (s pridjevkom de Tininio et de Plavno – od Knina i Plavna). U Budimpešti 1876. diplomirao pravo i filozofiju, a doktorirao 1880. tezom Krivotvorenje isprava u srednjem vijeku, posebno u Ugarskoj i zajedničkim zemljama (Az oklévélhamisitás a középkorban, különösen Magyarországon és társországaiban, tiskom objavljena u Zagrebu iste godine). Radio u Mađarskom narodnom muzeju u Budimpešti, Arheološkom odjelu Narodnoga muzeja u Zagrebu, a od 1892. do 1925. arhivar/ravnatelj Kraljevskog zemaljskog arkiva u Zagrebu (danas Hrvatski državni arhiv /HDA/). Posebno zaslužan za useljenje arhiva u novu zgradu tadašnje Sveučilišne knjižnice (1911. – 1913.), ali poviše toga i za formiranje arhivskih fondova i zbirki (posebno zbirke grbovnica – Armales, današnja sign. HR HDA 885). Usporedno od 1882. do 1922. honorarni lektor, potom profesor mađarskog jezika na Mudroslovnom/Filozofskom fakultetu Sveučilišta (Franje Josipa I.) u Zagrebu. Obavljao i mnoge druge funkcije (dvorski savjetnik, zastupnik Narodne stranke /mađaroni/ u Hrvatskom saboru, tajnik Hrvatskoga arheološkog društva, potpredsjednik Društva umjetnosti itd.) i bio jedan od utemeljitelja slobodnozidarske lože ''Hrvatska vila'' i Družbe Braće Hrvatskog Zmaja. Urednik nekoliko časopisa (npr. Glasnika Društva za umjetnost i umjetni obrt) od kojih posebno treba izdvojiti Vjestnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva/Vjesnik Kraljevskog državnog arkiva u Zagrebu. Surađivao u brojnim domaćim i stranim periodicima, a također se bavio i prevoditeljskim radom. Istraživao hrvatsku političku i kulturnu povijest, te posebno pomoćne povijesne znanosti (paleografija, diplomatika, heraldika, genealogija, sfragistika, numizmatika, epigrafija, veksilologija i dr.). Hrvatsku heraldiku zadužio kapitalnim i metodološki uzornim djelom na njemačkom jeziku Der Adel von Kroatien und Slavonien (Plemstvo Hrvatske i Slavonije, Nürnberg 1899., započelo izlaziti u pojedinim svescima 1896. ; pretisak Neustadt an der Aisch 1986., hrv. pretisak Zagreb 1995.) u ediciji J. Siebmacher's grosses und allgemeins Wappenbuch (IV, 13). To je djelo – u suvremenoj literaturi prozvano ''Bojničićev grbovnik'' – na 250 stranica i 176 tabli s prikazima šrafiranih grbova izradio temeljem brojnih vlastitih arhivskih istraživanja te rukopisnih grbovnika i stručne literature. U njemu je obrađeno preko 2000 hrvatskih plemićkih porodica. U radu mu je pomogao E. Laszowski. Ovim je djelom neupitno dokazao postojanje izvornog hrvatskog plemstva. Prema ocjeni B. Zmajića to je: ''Najpodpuniji zbornik grbova hrvatskih plemićkih obitelji, u kojem je prikupljen veliki broj grbova (…) ima veliku vriednost, jer je u njemu skupljeno oko 80% svih do danas poznatih grbova hrvatskog plemstva, pa je svakomu izpitivaču hrvatske heraldike bezuvjetno potrebno kao najvažnije pomagalo (…). No uz te dobre strane ima to djelo i neke veće nedostatke a ti su: izpuštanje gotovo svih grbova onih obitelji, kojima je podieljeno austrijsko plemstvo (hrvatski graničari) te nekih poznatih obitelji iz banske Hrvatske (napr. Zdenčaj, Štriga i dr.)''. U istoj ediciji (Siebmacher's IV, 14) dovršio je i objavio prethodno započeto opsežno djelo F. H. von Rosenfelda Der Adel von Galizien, Lodomerien und der Bukowina (Plemstvo Galicije, Vladimirije i Bukovine, Nürnberg 1905., pretisak Neustadt an der Aisch 1985.). Vrlo je vrijedan Bojničićev rad na kraljevskim knjigama (Libri regii) kao izvoru za povijest plemstva i heraldike (Darovnice kralja Ferdinanda I. za Hrvatsku po kralj. registraturnim knjigama "Libri regii", 1906.). Riječ je o knjigama u koje su zabilježene kraljevske donacije imanja i podjeljivanja plemstva, potvrde staroga plemstva, kraljevska riješenje dvojbenog plemstva, potvrde obiteljskih genealogija, priznanja indigenata, podjeljivanja svjetovnih i crkvenih dostojanstva, grbova, pečata i zastava za korporacije (županije, gradove, kaptole, društva) itd. Pisao o heraldici i plemstvu uopće (Najstarija hrvatska grbovnica /litterae armales/, Starine JAZU 16/1884 ; Stari grb knezova Krčkih, Viestnik hrvatskoga arkeologičkoga družtva /VHAD/ VIII/1886, 3 ; Grb Radoslava Gorjanskoga, VHAD XI/1889 ; Grb bana Sigmunda Ernusta Čakovačkoga, VHAD XIII/1891, 3 ; Grbovnica Kraljevine ''Slavonije'', VHAD n. s. 1/1895., objavljeno i u: Obćinski glasnik IV/1899, 18-19, 21 ; Series nobilium quorum litterae armales in generalibus congregationibus Regnorum Croatiae, Slavoniae et Dalmatiae publicatae et acceptatae sunt a. 1557-1848 /Popis plemića proglašenih na Saboru Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije g. 1557-1848./, 1896 ; Parnica proti krivotvoritelja plemićkih povelja, Vjesnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva /VA/ 2/1900 ; Armales porodice Završki od godine 1415., VA 2/1900 ; Izvorne plemićke diplome /litterae armales/ u Kralj. zem. arkivu, VA 3/1901 ; Ein Adelsmacher-Process im 18. Jahrhundert, Agramer Zeitung /AZ/ 77/1902, 263 ; O plemstvu s osobitim obzirom na hrvatsko plemstvo /Braća Hrvatskog Zmaja, sv. 11/, 1908 ; Najstarije hrvatske grbovnice, VA 10/1908 ; Zastava grada Zagreba, Narodne novine 68/1902, 102 ; Serbische Fahnen und Wappen, Die Drau 42/1909, 190 ; Srbijanske zastave i grbovi, Hrvat 16[15]/1909 ; Grb knezova Zrinskih, Narodna starina II/1923, 5 ; Zvijezda Hrvata, Obzor 64/1923, 137), o problematici povijesnog bosanskog grba: Über das alte Wappen Bosniens, AZ 54/1879 ; Noch einmal über das alte Wappen Bosnien, AZ 54/1879 ; Weiteres über das alte Wappen Bosniens [Zur südslavischen Heraldik], Archiv für slavische Philologie IV/1880, 3), o sfragistici (Popis do sada izdanih hrvatskih pečata, VHAD II/1880, 4 ; Podaci k hrvatskom pečatoslovlju, VHAD 3/1881, 1 ; Sfragistička istraživanja, VHAD n. s. 1/1895 ; Pečat kraljevine od godine 1497., VA III/1901). Njegova kći Vjera pl. Bojničić-Zamola bila je akademska i heraldička slikarica. Ivan Bojničić umro je u Zagrebu 11. lipnja 1925. godine. Za svoj znanstveni i stručni rad bio je odlikovan ''Redom Filipa Velikodušnoga« (1896.), ''Redom sv. Save III. stepena« (1901.), a primio je i posebno priznanje od cara i kralja Franje Josipa I. (1902.). U Hrvatskom državnom arhivu Zagrebu čuva se ostavština obitelji Bojničić. O Bojničićevu životu i djelu v. [Josip Matasović] ''Nekrolog'', Narodna starina IV (1925) 11: 356-358 ; Stjepan Antoljak, ''Bojničić, Ivan'', Hrvatska enciklopedija III (1942): 16 ; Bartol Zmajić, ''Razvitak heraldike u banskoj Hrvatskoj'', Vjesnik Hrvatskog državnog arhiva XI (1945): 43-58 ; Marko Atlagić, Grbovi plemstva u Slavoniji 1700-1918, Čakovec: RO ''Zrinski'' TIZ Čakovec – Povijesno društvo Pakrac-Daruvar-Grubišno polje (Biblioteka posebnih izdanja 25), 1982 ; Mladen Švab, ''Bojničić, Ivan'', Hrvatski biografski leksikon II (1989): 99-100 ; Frano Glavina, ''Crtice iz povijesti hrvatske heraldike'', Građa i prilozi za povijest Dalmacije 12 /= Božić-Bužančić zbornik/ (1996): 849-861 ; Ivan Majnarić, ''Izvori za povijest plemstva – Pregled s osvrtom na Hrvatski državni arhiv'', Povijesni prilozi XXV (2006) 31: 23-37 ; Zlatko Matijević, ''Dr. Ivan Bojničić (1858. – 1925.): u prigodi 150. obljetnice rođenja'', Arhivski vjesnik 51 (2008): 569-584 ; Matea Brstilo Rešetar, ''Heraldičko nazivlje na temu ratovanja s Osmanlijama'', Povijesni prilozi XXIX (2010) 38: 71-96 ; potpunu bibliografiju radova I. Bojničića v. u: Emilij Laszowski, ''† Dr. Ivan pl. Bojničić Kninski 1858. – 1925.'', Vjesnik Kr. Državnog arkiva u Zagrebu II (1926): 1-12 ; Bibliografija rasprava i članaka (IV. Historija), sv. 8, Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod, 1965., 45-49.

Lexicon of Croatian Heraldry – Croatian Heraldists (4): Ivan Bojničić (1858–1925)

nije evidentirano