hrvatski

Ludizam kušanizam

Monografija o kojoj je riječ usredotočena je na likovna djela Ivana Kušana, njegova ulja na platnu, crteže na papiru, akvarele, radove i u drugim tehnikama, te ilustracije za književna djela i karikature. Kako je nemoguće odvojiti Kušana kao književnika od Kušana ilustratora, D. Zalar u dijelu knjige koja govori o Kušanovim ilustracijama za književna djela ulazi u znanstvenu polemiku o sprezi likovnosti i književne riječi, kao i specifičnostima Kušanova modernizma u izričaju namijenjenom mladima. Znanstveni doprinos ove knjige je u tome što se po prvi puta govori o Ivanu Kušanu kao umjetniku čiji se likovni izraz ne može odvojiti od književnog, dapače: književni proizlazi iz likovnog. D. Zalar je pojasnila u čemu se zrcale lica književnog moderniteta Kušanovih knjiga za mladež. U svjetskoj literaturi, naročito onoj sedamdesetih i osamdesetih godina, tehnika pisanja postaje otvoreni eksperiment. Pišu se romani u kojima autor govori sam o sebi, ogoljuje se postupak pisanja unošenjem “izgubljenih rukopisa”, podmetanjem tuđih tekstova i namjernim tiskarskim pogreškama, vraćanjima na jedne te iste dijelove narušava se logika pripovijedanja i sl. Svjedoci smo narcisoidnosti romana kao vrste koji se razmeće svojim formalnim svojstvima i mogućnostima. Međutim, postmodernističku maksimu da je nekada roman bio pisanje o avanturama, a sad je avantura pisanja, Kušan duboko humanizira različitim pripovijednim postupcima: istovremenom eksplicitnom prisutnošću dvaju motrišta, igrom perspektiva i pripovijednih instanci, mogućnostima likova da mijenjaju strukturu romana, itd. Sve je to vidljivo i u njegovim ilustracijama, koje do danas nisu valorizirane niti u dovoljnoj mjeri zamijećene u književnoj i likovnoj javnosti.

Kušanov ludizam, modernizam, struktura

nije evidentirano