hrvatski

Povezanost emocionalne inteligencije i samopoštovanja učenika s emocijama i nasiljem doživljenim u školi

Nasilje među djecom u školi je pojava sustavnog uznemiravanja i napadanja jednog učenika od strane druge djece kroz različite postupke poput vrijeđanja, ogovaranja, udaranja ili namjernog isključivanja iz skupine (Olweus, 1998). Školsko nasilje ne poistovjećuje se s agresivnošću jer se o nasilju može govoriti isključivo kada postoji neravnoteža moći među sudionicima (Rigby, 2006). Uzroci školskog nasilja su brojni i uključuju različite osobne karakteristike, iskustva u obitelji i društveno-kulturalne utjecaje (Rigby, 2006). S obzirom na ozbiljne posljedice za žrtve, a koje mogu uključivati gubitak samopoštovanja (Sesar, 2011), socijalnu izolaciju i loše vršnjačke odnose (Smith i sur., 2004), slabiji školski uspjeh (Rigby, 2006) i zdravstvene poteškoće (Kataras i Ozturk, 2011, Coloroso, 2004), istraživanje antecedenata, korelata i posljedica nasilja u školi od izuzetne je važnosti. Cilj ovog istraživanja stoga je bio ispitati različite prediktore školskog nasilja kod gimnazijskih učenika. Za potrebe istraživanja razvijen je upitnik uloga (žrtva, nasilnik, promatrač) u školskom nasilju (UUN), prilagođen starijim učenicima. Istraživanjem se pokušalo utvrditi u kojoj su mjeri različiti oblici nasilja (verbalno, fizičko, elektronsko) zastupljeni kod učenika u zadarskim gimnazijama i postoje li razlike u učestalosti pojedinih oblika nasilja s obzirom na spol učenika. Osim toga, željelo se ispitati kako su emocionalna inteligencija, samopoštovanje i različite emocije koje učenici doživljavaju u školi povezani s različitim oblicima školskog nasilja. Rezultati faktorske analize UUN-a pokazali su da se skale doživljenog, počinjenog i promatranog nasilja mogu podijeliti na subskale verbalnog, fizičkog i elektronskog nasilja. Sve subskale pokazuju zadovoljavajuću pouzdanost tipa unutarnje konzistencije (između 0, 76 i 0, 88). Ispitivanjem razlika među rezultatima utvrđeno je da je verbalno nasilje općenito najčešći oblik nasilja te da su muški učenici značajno češće od učenica uključeni u fizičko nasilje. Nadalje, regresijskom analizom je utvrđeno da učenici boljih sposobnosti percepcije i razumijevanja emocija imaju veće rezultate na subskalama doživljenog i promatranog verbalnog nasilja te da su učenici boljih sposobnosti upravljanja emocijama u manjoj mjeri uključeni u sve oblike počinjenog nasilja. Učenici koji se češće osjećaju prihvaćeno od strane vršnjaka rjeđe doživljavaju fizičko i verbalno nasilje. Osim toga, nasilni učenici češće doživljavaju ljutnju (bez obzira na vrstu nasilja) i rjeđe strah (samo fizički nasilni), dok učenici izloženi verbalnom nasilju češće doživljavaju poniženost. Učenici skloniji socijalno poželjnom odgovaranju imali su nešto niže rezultate na svim skalama verbalnog nasilja.

školsko nasilje; emocionalna inteligencija; samopoštovanje; emocije doživljene u školi

nije evidentirano