hrvatski

Neke osobine ličnosti, izvori stresa na poslu i načini suočavanja kod predškolskih odgojitelja

Za kvalitetan razvoj djeteta sa stajališta društvenog konteksta odgovorna su tri bitna čimbenika: društvena zajednica, obitelj i stručni resursi u području razvoja djeteta (prema Maleš, Milanović i Stričević, 2003). Roditelji i obitelj, te profesionalni odgojitelji unutar društvenog konteksta, omogućavaju cjelovitu skrb za rast i razvoj djeteta rane dobi. Značajan čimbenik koji može nepovoljno utjecati na svakodnevno funkcioniranje odgojitelja i kvalitetu odnosa odgojitelj – dijete je svakako i stres koji odgojitelji doživljavaju na svom poslu. Lazarus i Folkmanova (2004) definiraju stres kao odnos između osobe i okoline u kojem osoba procjenjuje situaciju kao prezahtjevnu u usporedbi sa svojim resursima ili kao prijeteću za vlastitu dobrobit. Interes istraživača za područje profesionalnog stresa kod osoba koje se bave odgojem i obrazovanjem (odgojitelji, nastavnici) pojavljuje se tek zadnja dva desetljeća. Analiza rezultata rijetkih istraživanja izvora stresa odgojitelja tj. osoba koje se bave odgojem i obrazovanjem djece predškolske dobi, pokazala je osjetljivost na različite situacije koje im se događaju unutar profesionalnog okruženja (odnosi s roditeljima, ponašanja djece, međusobni odnosi i radni uvjeti). Novija istraživanja naglašavaju da doživljaj stresa na poslu nije jednostavna funkcija izloženosti negativnim faktorima okoline. Sve više do izražaja dolaze i karakteristike osobe i načini suočavanja sa stresom. Cilj ovog rada bio je ispitati na koji su način neke osobine ličnosti odgojitelja (optimizam/pesimizam, emocionalna kompetencija, samoefikasnost i dispozicijski stil suočavanja sa stresom) povezane s načinom na koji odgojitelji percipiraju različite izvore stresa na svom poslu, te kako procjenjuju intenzitet doživljenog stresa. U istraživanju je sudjelovalo 336 odgojiteljica Splitsko-dalmatinske županije a primijenjene su Skala procjene stresnosti posla odgojitelja (Smojver-Ažić i sur., 2002.), Skala optimizma – pesimizma (Penezić, 2002.), Skala opće samoefikasnosti (Penezić, 2002.), Skala socijalne poželjnosti (Penezić, 2002.), Upitnik emocionalne kompetencije EUK-15 (Takšić, 2000.), Upitnik stilova suočavanja sa stresnim situacijama (Kardum i Hudek-Knežević, 1994.) i Upitnik suočavanja sa stresnim situacijama (Grgin, Sorić i Kale, 1995). Rezultati su pokazali da odgojitelji doživljavaju visoku razinu stresnosti posla, a izvore stresa vide u ponašanjima djece, suradnji s roditeljima, radnim uvjetima i međuljudskim odnosima. Pri tome se sa doživljajem stresa na poslu više suočavaju situacijskim strategijama suočavanja usmjerenim na problem i na emocije, a manje suočavanjem usmjerenim na izbjegavanje. Dispozicijsko suočavanje sa stresom usmjereno na emocije pokazalo se značajnim prediktorom percepcije izraženosti različitih izvora stresa (ponašanje djece, suradnja s roditeljima, radni uvjeti i međuljudski odnosi) kao i općeg doživljaja stresa na poslu. Radni staž pokazao se značajnim prediktorom kod percepcije izraženosti izvora stresa vezanih za međuljudske odnose i kod opće procjene intenziteta stresa na poslu. Optimizam, pesimizam i emocionalna kompetencija nisu se pokazali prediktivnima za percepciju izraženosti različitih izvora stresa kao ni za njegov opći doživljaj. Osobine ličnosti (optimizam, pesimizam, emocionalna kompetencija, samoefikasnost), dispozicijski načini suočavanja sa stresom i radni staž značajno doprinose situacijskom suočavanju sa stresom kod odgojiteljica. Jedinim značajnim prediktorom zadovoljstva poslom, ali negativnog smjera, pokazao se percipirani intenziteta stresa. Dakle, što manje odgojiteljice doživljavaju svoj posao stresnim, to su poslom kojim se bave zadovoljnije. Rezultati ovog istraživanja doprinose boljem razumijevanju konkretnih stresnih situacija na poslu odgojiteljica te osmišljavanju i unaprjeđivanju programa kojima je za cilj prevencija stresa, usvajanje učinkovitih strategija suočavanja sa stresom te vještina socijalne interakcije. Stručna utemeljenost skrbi za dijete podrazumijeva provedbu znanstvenih istraživanja u području ranog razvoja djeteta, razvijanje i davanje teorijske podloge, primjenu znanstvenih spoznaja tijekom oblikovanja, provedbe i vrednovanja programa ranog razvoja te obrazovanja budućih i usavršavanje postojećih stručnjaka. U tom smislu rezultati ovog istraživanja mogli bi biti od višestruke koristi.

stres kod predškolskih odgojitelja ; izvori stresa ; osobine ličnosti ; suočavanje sa stresom

nije evidentirano