hrvatski

Obnovljeni bunjevački običaj ophoda kraljica kao svojevrsni primjer folklorizacije identiteta manjinskih zajednica u Mađarskoj

U izlaganju ću se u osnovnim crtama osvrnuti na običaj ophoda kraljica u Bunjevaca u Mađarskoj, koji se prakticirao više- manje sve do Drugog 28 29 svjetskog rata, nakon kojega su se promijenile političke prilike u kojima nije bilo poželjno održavati manjinske običaje, što je utjecalo na gubljenje ove običajne prakse. U devedesetim godinama 20. stoljeća dolazi do oživljavanja inicijativa za obnavljanje pojedinih segmenata tradicijske kulture. Jedan od takvih običaja su i ophodi kraljica, koji Bunjevci ovoga područja izdvajaju kao njima svojstven običaj, po kojemu se razlikuju od Drugih u okruženju te na taj način ovaj obnovljeni običaj postaje simbol identiteta ove manjinske zajednice u Mađarskoj. Ukratko ću se osvrnuti na obilježavanje ovoga običaja, na temelju podataka iz literature, kao i razgovora s kazivačima u bunjevačkim naseljima u Baji i okolici. Predstavit ću izvođenje samoga ophoda u suvremenom kontekstu – budući da sam na Duhovski ponedjeljak 2012. godine sudjelovala u njegovom izvođenju kao promatrač u naseljima Vancaga (predgrađe Baje) i Kaćmar, ukazat ću na okolnosti njegove obnove, pripreme i konačno održavanje samoga običaja u uvjetima kada njegovi izvođači, djevojčice, pripadnice hrvatske manjinske zajednice, manje-više ne poznaju svoj materinji jezik na kojemu izgovaraju tekst čestitke domaćinima čiju kuću obilaze. Obnavljanje ovoga običaja svojevrsni je primjer folklorizacije identiteta, korištenja odabranih folklornih elemenata manjinske kulture kao markera identiteta putem javnog manifestiranja pojedinih segmenata

Bunjevci; Mađarska; ophodi kraljica; identitet

nije evidentirano