hrvatski

Naselja, crkve i biskupi u Istri između kasne antike i ranoga srednjeg vijeka: primjer Pulske biskupije

U ovom tekstu analizira se proces kristijanizacije na području kasnoantičke pulske biskupije, koja je zauzimala prostor rimskog kolonijskog agera, uzimajući u obzir novije metodološke pristupe u proučavanju ne samo povijesno-umjetničkih aspekata crkvenog graditeljstva nego i njihove ekonomske i socijalne implikacije. Na temelju proučavanja arheoloških, povijesnih i topografskih podataka stječe se uvid u intenzitet gradnje sakralnih građevina, kontinuitet naselja s crkvama nastalim u blizini postojećih antičkih struktura ili onih koje više nisu bile u uporabi. Pritom valja istaknuti da su crkve, kao i biskupi, osim sakralne imale i druge funkcije. Biskupi u kasnoj antici postaju privilegirane figure te postupno proširuju djelokrug vlastite moći u suradnji s civilnim vlastima, što nam pokazuje djelovanje nadbiskupa Maksimijana u Puli. Utvrdit će se da je kristijanizacija najjače zahvatila prostor agera već krajem V. stoljeća, a da se intenzivna izgradnja crkava najčešće datira u razdoblje nakon Justinijanove rekonkviste u VI. stoljeću, što ukazuje na činjenicu da je i pulska biskupija između kasne antike i ranoga srednjega vijeka slijedila opći proces kristijanizacije šireg prostora.

kristijanizacija; crkve; biskup; rustična vila; topografija

nije evidentirano