hrvatski

Folklorizacija identiteta: obnovljeni bunjevački običaj ophoda kraljica u Mađarskoj

U izlaganju se u osnovnim crtama prikazuje običaj ophoda kraljica u Bunjevaca, koji se prakticirao više manje sve do Drugog svjetskog rada, nakon kojega su se promjenile političke prilike u kojima nije bilo poželjno održavati manjinske običaje, što je utjecalo na gubljenje ove običajne prakse. U devedesetim godinama 20. stoljeća dolazi do oživljavanja inicijativa za obnavljanje pojedinih segmenata tradicijske kulture. Jedan od takvih običaja su i ophodi kraljica, kojega Bunjevci ovoga područja izdvajaju kao njima svojstven običaj, po kojemu se razlikuju od Drugih u okruženju i na taj način ovaj obnovljeni običaj postaje simbol identiteta ove manjinske zajednice u Mađarskoj. Daje se kratak osvrt na obilježavanje ovoga običaja, na temelju podataka iz literature, kao i razgovora s kazivačima u bunjevačkim naseljima u okolici Baje. Predstavljeno je izvođenje samoga ophoda u suvremenom kontekstu, budući je izlagačica sudjelovala na Duhovski ponedjeljak 2012. godine kao promatrač ophoda u Vancagi (dijelom i u Kaćmaru), te ukazala na okolnosti njegove obnove, pripreme i konačno održavanje samoga običaja u uvjetima kada njegovi izvođači, djevojčice, pripadnice hrvatske manjinske zajednice, manje više ne poznaju svoj materinji jezik na kojemu izgovaraju tekst čestitke domaćinima čiju kuću obilaze. Obnavljanje ovoga običaja svojevrsni je primjer folklorizacije identiteta, korištenja odabranih folklornih elemenata manjinske kulture kao markera identiteta putem javnog manifestiranja pojedinih segmenata tradicijskog kulturnog nasljeđa.

Bunjevci; Mađarska; kraljice; identitet

nije evidentirano