hrvatski

Liturgijski ambijenti i instalacije ranokršćanskog razdoblja na zadarskom području

Doktorski rad obrađuje šire zadarsko područje, točnije prostor dviju ranokršćanskih dijeceza: zadarske i skradinske. U naslovu stoji zadarsko područje iz razloga specifičnih stilskih obilježja koja su se širila i van opsega njegove dijeceze. Područje koje se obrađuje proteže se od Novalje na sjeveru pa do Srime na jugu. Kršćanstvo se u Zadru, glavnom gradu provincije, javlja dosta rano. U drugoj polovini 4. st. adaptacijom triju antičkih taberni na forumu nastaje prvi kršćanski oratorij. Razvijeni episkopalni kompleks podiže se tijekom 5. st. Unutar gradskog područja gradi se nekoliko crkava, a kršćanstvo se gotovo istovremeno širi i van opsega gradskih zidina - u manje municipije te u ruralna područja. Brojne građevine jednobrodne i trobrodne raščlambe te njihove instalacije, evidentirane su na više lokaliteta, a nerijetko su nastali u sklopu villa rustica. Liturgijski prostori u kojima se odvija neki religijski čin mogu biti koncipirani u više oblika. To su prostori oratorija, bazilike, katekumeneja, krstionice, konsignatorija, martirija, mauzoleja, episkopija… Unutar njih nalazile su se liturgijske instalacije: oltar, konfesija, ciborij, katedra, subselij, ambon, ograda svetišta, solea, krsni zdenac. Arhitektonski plašt liturgijskih prostora također ima svoje dijelove: to su portali, prozori, tranzene, stupovi, kapiteli. Rekonstrukcija navedenih dijelova – instalacija i prostora kojeg su one stvarale, može se upotpuniti objašnjenjem njihovih funkcija. Funkcija se opet može objasniti interpretiranjem liturgije koja se u njima provodila. Zbog tog je razloga bilo potrebno proučiti ondašnju liturgiju i njene obrasce zastupljene u patrološkim izvorima i sličnoj povijesno liturgijskoj građi. Zbirka patrologije koja je bila izvorište za većinu citata u radu djelo je J. P. Mignea. Rekonstrukcije sakralnih prostora i njene opreme u Zadru i na širem zadarskom području donose brojni autori kao što su I. Petricioli, P. Vežić, N. Jakšić, A. Uglešić, J. Belošević. Metodom analogije s građom koja je porijeklom s drugih važnih ranokršćanskih lokaliteta (Rima, Ravenne, Milana, Soluna, Konstantinopola) i analizom liturgijskih dokumenata s istih područja dana je tipologija i kronologija ambijenata i instalacija na širem zadarskom području. Uočene su identične formalne odlike u arhitekturi kongregacijskih ambijenata u rastvaranju zidne mase bočnim vratima što se objašnjava liturgijskim procesijama urbanog karaktera. Dokazi tome leže u dokumentima konstantinopolitanskih patrijarha i povjesničara što ukazuje na povezanost zadarske crkve s Istočnom i prije Justinijana. Iste konstruktivne odlike uočene su u krstionicama Soluna i Zadra te se i po tome očituje ambivalentnost dviju regija – Istoka i Zapada - u zadarskoj sredini već u ranokršćanskom razdoblju, što će se nastaviti i u ranosrednjovjekovno razdoblje. U zaključnom dijelu iznesene su spoznaje o liturgiji rimskog obreda kao dominantog ritusa, uz kojeg su se već u ranokršćanskoj fazi javili i dijelovi konstantinopolitanskog obreda što se manifestira u prirodi bizantskog stacionalnog sustava te u mogućim galerijama u sklopu zadarske katedrale.

Ambijent; biskup; crkveni pisac; instalacija; kristijanizacija; liturgija; obred; postaja; procesije; ranokršćanstvo; vikarijat; Zadar

nije evidentirano