Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 674556

Rasprostranjenost i ekologija nadzemnih rakušaca (Amphipoda: Gammaroidea) slatkih i bočatih voda Hrvatske


Žganec, Krešimir
Rasprostranjenost i ekologija nadzemnih rakušaca (Amphipoda: Gammaroidea) slatkih i bočatih voda Hrvatske 2009., doktorska disertacija, Prirodoslovno matematički fakultet, Zagreb


Naslov
Rasprostranjenost i ekologija nadzemnih rakušaca (Amphipoda: Gammaroidea) slatkih i bočatih voda Hrvatske
(Distribution and Ecology of Epigean Fresh and Brakish Water Shrimps (Amphipoda: Gammaroidea) in Croatia)

Autori
Žganec, Krešimir

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Prirodoslovno matematički fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
14.10

Godina
2009

Stranica
214

Mentor
Gottstein, Sanja

Ključne riječi
Biogeografija; ekologija; Gammaridae; Pontogammaridae; endemi; strane vrste
(Biogeography; ecology; Gammaridae; Pontogammaridae; endemic; alien species)

Sažetak
Rasprostranjenost 17 vrsta nadzemnih rakušaca iz porodica Gammaridae i Pontogammaridae u Hrvatskoj, utvrđena je obradom uzoraka rakušaca s 402 postaje kao i na temelju svih dostupnih literaturnih podataka. Vrsta Gammarus fossarum je najšire rasprostranjena u Crnomorskom slivu (CS), gdje je zabilježena u gotovo svim vodotocima, dok je u Jadranskom slivu (JS) zabilježena samo na nekoliko postaja. Vrsta G. balcanicus je prisutna u gotovo svim vodotocima od Istre do delte Neretve u JS, a nastanjuje i neke vodotokove u CS. Vrsta G. roeseli dolazi samo u CS, pri čemu je češća u Dravskom slivu (32 postaje) nego u Savi (2) i njezinim pritocima (10). Od devet vrsta roda Echinogammarus samo su vrste E. acarinatus, E. pungens, E. thoni i E. veneris šire rasprostranjene. Vrsta E. stammeri je po prvi puta zabilježna u Hrvatskoj na dva lokaliteta. Utvrđena je rasprostranjenost četiri endemske vrste: E. acarinatus, E. cari, E. thoni i Fontogammarus dalmatinus. Vrsta E. cari je ograničena samo na 15 km toka Gojačke Dobre te potoke Bistricu i Ribnjak, a nakon završetka HE Lešće (2009. g.), 60% areala vrste će biti uništeno te će vrsta postati ugrožena. Dvije podvrste F. dalmatinus dalmatinus i F. dalmatinus krkensis imaju različitu rasprostranjenost: prva dolazi u Zrmanji i u gornjem toku Une, dok je druga zabilježena samo na osam postaja u izvorima i gornjim tokovima vodotoka sliva Krke. E. acarinatus ima mozaičnu distribuciju od gornjeg toka Une do delte Neretve, s centrom rasprostranjenosti u rijeci Krki. E. thoni ima centar rasprostranjenosti u delti Neretve, a nastanjuje i rijeke Jadro i Ljutu. Određena je i rasprostranjenost četiri strane vrste iz porodice Pontogammaridae. Vrste Dikerogammarus bispinosus (1 postaja) i Obesogammarus obesus (5) su zabilježene samo u Dunavu ; vrsta D. haemobaphes nastanjuje donji tok Save do ušća Une (524 km od ušća Save), a zabilježena je i na na dvije postaje u Dravi (175 i 195 km od ušća), dok je vrsta D. villosus dominantna u Dunavu i u donjem toku Drave do postaje udaljene 175 km od ušća, a u malom broju je nađena i na dvije uzvodne postaje. Istraživani su i određeni aspekti biologije/ekologije šest vrsta rakušaca. Godišnji ciklus razmnožavanja utvrđen je za populacije vrsta G. fossarum, G. roeseli, G. balcanicus i E. cari. Kod jedne populacije vrste E. cari utvrđena je redukcija razmnožavanja tijekom ljeta, što ukazuje na to da je vrsta glacijalni relikt. Smanjivanje brojnosti u nizvodnom smjeru s povećanjem temperature vode, utvrđena je za vrste E. cari i G. balcanicus, dok je za vrstu E. cari također utvrđena i jaka pozitivna ovisnost longitudinalne promjene brojnosti o koncentraciji kalcijevih iona. Za vrste G. fossarum i G. roeseli određena je populacijska dinamika u brzacima i bazenima, mikrodistribucija te dnevni i sezonski periodizam drifta i uzvodnih kretanja, kao i utjecaj temperature, protoka, gustoće i suhe mase detritusa na prostorno-vremensku varijabilnost njihovih kretanja. Odnos fekunditeta i ukupne duljine ženki određen je za vrste G. fossarum i E. cari te dvije podvrste F. dalmatinus dalmatinus i F. dalmatinus krkensis. Za zadnje dvije podvrste, koje imaju različitu rasprostranjenost duž vodotoka koje nastanjuju, utvrđene su statistički značajne razlike u fekunditetu, kao i toleranicija podvrste F. dalmatinus dalmatinus na veći raspon temperature vode.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Biologija



POVEZANOST RADA


Projekt / tema
119-1193080-3076 - Taksonomija, ekologija i biogeografija beskralješnjaka vodenih ekotona Hrvatske (Mladen Kerovec, )

Ustanove
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb

Autor s matičnim brojem:
Krešimir Žganec, (245572)