Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi

Put do crkvene nadarbine: srednjovjekovno kanonsko pravo i statuti dalmatinskih gradova“ (CROSBI ID 606394)

Neobjavljeno sudjelovanje sa skupa | neobjavljeni prilog sa skupa

Neralić, Jadranka Put do crkvene nadarbine: srednjovjekovno kanonsko pravo i statuti dalmatinskih gradova“ // Splitski statut iz 1312. godine: povijest i pravo Split, Hrvatska, 24.09.2012-25.09.2012

Podaci o odgovornosti

Neralić, Jadranka

hrvatski

Put do crkvene nadarbine: srednjovjekovno kanonsko pravo i statuti dalmatinskih gradova“

Svim je klericima već od ranoga srednjeg vijeka papinska Kurija otvorila put prema nadarbini - potpuno neovisan o sustavu dodjeljivanja nadarbine preko patrona i biskupa ordinarija. Naime, papa ima pravo dodjeljivanja nadarbina, dovoljno je de klerik nadarbinu odgovarajućom molbom (supplica) zatraži. Svaka nadarbina koja se u pravilu može steći putem collatio ordinarii, u osnovi se može postići i zahvaljujući papinskoj proviziji, koja je postala alternativa dodjeljivanju nadarbina za koje je ovlašten ordinarij u biskupiji. Pri tome kandidat koji molbu podnosi Kuriji nije ograničen na tržište nadarbina svoje biskupije već molbu može podnijeti za bilo koju slobodnu nadarbinu. Rezultati njemačkih i francuskih istraživača pokazuju, međutim, da se vrlo rijetko podnose molbe za nadarbine izvan svoje nacije. Papa u dodjeljivanju nadarbina djeluje na osnovu svoje plenitudo potestatis: barem što se tiče dodjeljivanja nižih nadarbina, kolator ordinarij obvezan je poslušati i ispuniti papinu želju kao želju sebi nadređenog kolatora. Od pontifikata Inocenta III. (1198.-1216.) pratimo papino pravo rezerviranja ispražnjenih nadarbina putem provizije. Budući da je dodjeljivanje nadarbina ispražnjenih pri Apostolskoj Stolici putem iure concursus spriječavano na različite načine, papa Klement IV. (1264.-1268.) je izmijenio uobičajenu praksu dodjeljivanja izdavanjem konstitucije Licet ecclesiarum, davši joj pravne temelje (VI 3.4.2. ed. AE. Friedberg, CIC II: 1021). Tijekom sljedećih pedesetak godina od slučaja do slučaja nadarbine su dodjeljivali iure concursus, iz kojeg se razvilo pravo opće rezervacije, iure reservationis. Ovom konstitucijom međutim, samo je potvrđena ustaljena dugogodišnja tradicija a izmijenjene su tek neke osnove dotadašnje prakse. Poticaj na promjenu dali su stalni zastupnici (procuratores) djelatni pri Kuriji koji su u ime kolatora ordinarija nadarbine ispražnjene u Kuriji pokušavali zauzeti i dodijeliti svojim klijentima brže od pape. Upravo je ova praksa konstitucijom Licet ecclesiarum zaustavljena. Njome je za papu zadržano univerzalno pravo rezervacije (reservatio generalis) svih nižih već ispražnjenih nadarbina (vacantis) ili onih koje će u budućnosti postati ispražnjene (vacaturis). Praksa je ubrzo pokazala da se na ovo pravo rezervacije pozivalo samo «u slučaju smrti pri Apostolskoj Stolici». Upravo će ovo papino pravo rezervacije potisnuti prava kolatora ordinarija a praksa papinog dodjeljivanja (provisio) nadarbina sa ili bez dušobrižništva postat će jednom od najkontroverznijih karakteristika odnosa između rimske Kurije i ostatka kršćanskoga svijeta. Mnogobrojne su pritužbe biskupa na osobe kojima su upravo zahvaljujući papinskoj proviziji u njihovim biskupijama podijeljene nadarbine. Zahvaljujući sustavu kojeg je odlično osmislio i organizirao papa Ivan XXII. a kodificirao njegov nasljednik Benedikt XII., nadarbine sa papinskom provizijom postale su do te mjere brojne da je pojedinim lokalnim patronima pravo predstavljanja kandidata najozbiljnije ugroženo. U Splitskom statutu postoji odredba prema kojoj je gradski načelnik obvezan tijekom prvoga mjeseca svoje službe zajedno s grupom odličnika po izboru Velikog vijeća upriliči razgovor s proglavarima vjerskih ustanova i zamoliti ih da pri dodjeli crkvenih nadarbina prednost daju svećenicima koji su rođeni i nastanjeni u Splitu. Na primjerima svećenika koji su se za crkvenu nadarbinu u Splitu i nekim dalmatinskim gradovima obratili Kuriji u ovom se radu analizira kako se gradske vlasti i poglavari crkvenih zajednica odupiru ili prilagođavaju zahtjevima Kurije.

kanonsko pravo; srednji vijek; statuti; Dalmatinski gradovi; crkvene nadarbine; Papinska kurija

nije evidentirano

engleski

Paths to ecclesiastical benefice: medieval canon law and the statutes of Dalmatian cities

nije evidentirano

canon law; Middle Ages; statutes; Dalmatian cities; ecclesiastical benefices; Papal Curia

nije evidentirano

Podaci o prilogu

nije evidentirano

nije evidentirano

Podaci o skupu

Splitski statut iz 1312. godine: povijest i pravo

predavanje

24.09.2012-25.09.2012

Split, Hrvatska

Povezanost rada

Povijest