Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 674421

Put do crkvene nadarbine: srednjovjekovno kanonsko pravo i statuti dalmatinskih gradova“


Neralić, Jadranka
Put do crkvene nadarbine: srednjovjekovno kanonsko pravo i statuti dalmatinskih gradova“ // Splitski statut iz 1312. godine: povijest i pravo
Split, Hrvatska, 2012. (predavanje, nije recenziran, neobjavljeni rad, ostalo)


Naslov
Put do crkvene nadarbine: srednjovjekovno kanonsko pravo i statuti dalmatinskih gradova“
(Paths to ecclesiastical benefice: medieval canon law and the statutes of Dalmatian cities)

Autori
Neralić, Jadranka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, neobjavljeni rad, ostalo

Skup
Splitski statut iz 1312. godine: povijest i pravo

Mjesto i datum
Split, Hrvatska, 24.-25.09.2012

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
Kanonsko pravo; srednji vijek; statuti; Dalmatinski gradovi; crkvene nadarbine; Papinska kurija
(Canon law; Middle Ages; statutes; Dalmatian cities; ecclesiastical benefices; Papal Curia)

Sažetak
Svim je klericima već od ranoga srednjeg vijeka papinska Kurija otvorila put prema nadarbini - potpuno neovisan o sustavu dodjeljivanja nadarbine preko patrona i biskupa ordinarija. Naime, papa ima pravo dodjeljivanja nadarbina, dovoljno je de klerik nadarbinu odgovarajućom molbom (supplica) zatraži. Svaka nadarbina koja se u pravilu može steći putem collatio ordinarii, u osnovi se može postići i zahvaljujući papinskoj proviziji, koja je postala alternativa dodjeljivanju nadarbina za koje je ovlašten ordinarij u biskupiji. Pri tome kandidat koji molbu podnosi Kuriji nije ograničen na tržište nadarbina svoje biskupije već molbu može podnijeti za bilo koju slobodnu nadarbinu. Rezultati njemačkih i francuskih istraživača pokazuju, međutim, da se vrlo rijetko podnose molbe za nadarbine izvan svoje nacije. Papa u dodjeljivanju nadarbina djeluje na osnovu svoje plenitudo potestatis: barem što se tiče dodjeljivanja nižih nadarbina, kolator ordinarij obvezan je poslušati i ispuniti papinu želju kao želju sebi nadređenog kolatora. Od pontifikata Inocenta III. (1198.-1216.) pratimo papino pravo rezerviranja ispražnjenih nadarbina putem provizije. Budući da je dodjeljivanje nadarbina ispražnjenih pri Apostolskoj Stolici putem iure concursus spriječavano na različite načine, papa Klement IV. (1264.-1268.) je izmijenio uobičajenu praksu dodjeljivanja izdavanjem konstitucije Licet ecclesiarum, davši joj pravne temelje (VI 3.4.2. ed. AE. Friedberg, CIC II: 1021). Tijekom sljedećih pedesetak godina od slučaja do slučaja nadarbine su dodjeljivali iure concursus, iz kojeg se razvilo pravo opće rezervacije, iure reservationis. Ovom konstitucijom međutim, samo je potvrđena ustaljena dugogodišnja tradicija a izmijenjene su tek neke osnove dotadašnje prakse. Poticaj na promjenu dali su stalni zastupnici (procuratores) djelatni pri Kuriji koji su u ime kolatora ordinarija nadarbine ispražnjene u Kuriji pokušavali zauzeti i dodijeliti svojim klijentima brže od pape. Upravo je ova praksa konstitucijom Licet ecclesiarum zaustavljena. Njome je za papu zadržano univerzalno pravo rezervacije (reservatio generalis) svih nižih već ispražnjenih nadarbina (vacantis) ili onih koje će u budućnosti postati ispražnjene (vacaturis). Praksa je ubrzo pokazala da se na ovo pravo rezervacije pozivalo samo «u slučaju smrti pri Apostolskoj Stolici». Upravo će ovo papino pravo rezervacije potisnuti prava kolatora ordinarija a praksa papinog dodjeljivanja (provisio) nadarbina sa ili bez dušobrižništva postat će jednom od najkontroverznijih karakteristika odnosa između rimske Kurije i ostatka kršćanskoga svijeta. Mnogobrojne su pritužbe biskupa na osobe kojima su upravo zahvaljujući papinskoj proviziji u njihovim biskupijama podijeljene nadarbine. Zahvaljujući sustavu kojeg je odlično osmislio i organizirao papa Ivan XXII. a kodificirao njegov nasljednik Benedikt XII., nadarbine sa papinskom provizijom postale su do te mjere brojne da je pojedinim lokalnim patronima pravo predstavljanja kandidata najozbiljnije ugroženo. U Splitskom statutu postoji odredba prema kojoj je gradski načelnik obvezan tijekom prvoga mjeseca svoje službe zajedno s grupom odličnika po izboru Velikog vijeća upriliči razgovor s proglavarima vjerskih ustanova i zamoliti ih da pri dodjeli crkvenih nadarbina prednost daju svećenicima koji su rođeni i nastanjeni u Splitu. Na primjerima svećenika koji su se za crkvenu nadarbinu u Splitu i nekim dalmatinskim gradovima obratili Kuriji u ovom se radu analizira kako se gradske vlasti i poglavari crkvenih zajednica odupiru ili prilagođavaju zahtjevima Kurije.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest



POVEZANOST RADA


Projekt / tema
019-0190610-0588 - Crkveno-kulturna povijest hrvatskog srednjovjekovlja (Jadranka Neralić, )

Ustanove
Hrvatski institut za povijest, Zagreb

Autor s matičnim brojem:
Jadranka Neralić, (127411)