hrvatski

Potpomognuta komunikacija kod djece s razvojnim odstupanjima

Sve je veći broj djece koja se rađaju s neurorizičnim čimbenicima ili im se već rano utvrđuje postojanje određenih razvojnih odstupanja. Sustav rane intervencije bi trebao biti potpora toj djeci i njihovim obiteljima, a on je u Hrvatskoj u fazi nastajanja. Veliki broj djece s razvojnim odstupanjima iskazuju teškoće u komunikacijskom i jezično-govornom razvoju. Razvoj govorne proizvodnje često kasni, što roditeljima i stručnjacima otežava uspostavljanje komunikacije s djetetom. Pojam potpomognute komunikacije pojavio se u svijetu sredinom prošlog stoljeća no viđenje potpomognute komunikacije se mijenjalo i napredovalo tijekom vremena. Kome je potrebna, kada započeti koristiti potpomognutu komunikaciju, treba li dijete imati neke predvještine za njeno korištenje, koju tehniku koristiti, samo su neka od pitanja koja se učestalo postavljaju i danas te su temelj brojnih predrasuda vezanih uz potpomognutu komunikaciju. Te predrasude jače su izražene u Hrvatskoj nego li u svijetu s obzirom na još uvijek nedovoljno primjerenu edukaciju stručnjaka u tom području. Postoje i teškoće na razini zakona koji uopće ne sadrže pojam PK ili je nedovoljno dobro opisuju. Korisnici potpomognute komunikacije su raznovrsna skupina koja zbog određenih razloga (motorička odstupanja, intelektualne teškoće, teškoće u sociokognitivnom razvoju) ne razvijaju govornu proizvodnju kao sredstvo komunikacije. Toj djeci je potrebno što ranije ponuditi određeno sredstvo komunikacije kako bi došlo do primjerenog usvajanja znanja, razvoja jezika, opismenjavanja, uključivanja djeteta i njegove obitelji u svakodnevne društvene aktivnosti. Važnu skupina korisnika čine mlađa djeca koja imaju velike koristi od uvođenja PK u najranijoj dobi. Kada govorimo o tehnikama PK, razlikujemo tehnike potpomognute komunikacije bez uporabe i uz uporabu pomagala. Tehnike bez pomagala (npr. geste, znakovanje ključnih riječi i sl.) se učestalo koriste te određene skupine djece imaju velike koristi od njih (npr. skupina djece s Downovim sindromom) na području razvoja jezika, govorne proizvodnje i dr. No samostalnim korištenjem ovih tehnika često se ne postiže primjerena i učinkovita komunikacija sa svim ljudima, u svim okruženjima. Stoga je te tehnike potrebno kombinirati s tehnikama uz uporabu pomagala. Istraživanja pokazuju značajnu ulogu tehnološki naprednijih vrsta pomagala kod djece jer su djeca motiviranija za njihovu uporabu, njihova uporaba ih ne stigmatizira u društvu, te ih je moguće prilagoditidjetetovim postojećim motoričkim i drugim sposobnostima (npr. zaslon na dodir kojim se lako manipulira i sl.). Važno je naglasiti da ne postoji jedinstvena tehnika potpomognute komunikacije kod određenog djeteta. Djetetu treba dati mogućnost korištenja više različitih tehnika, sa i bez pomagala, jer će neke biti učinkovitije u određenim situacijama. U Hrvatskoj se sve više počinje povezivati ICT tehnologija s potpomognutom komunikacijom kako bi komunikacija osobama sa složenim komunikacijskim potrebama bila što učinkovitija. Važnu ulogu u uporabi PK ima i tim stručnjaka za potpomognutu komunikaciju, a posebice logoped koji provodi procjenu sposobnosti potencijalnih korisnika potpomognute komunikacije, otkriva potrebe i interese korisnika, uvodi multimodalni pristup u komunikaciju djeteta, povezuje znanja ostalih članova tima, stalno prati kako se koristi određena tehnika te čini potrebne izmjene u procesu njenog korištenja.

rana intervencija; razvojna odstupanja; osobe sa složenim komunikacijskim potrebama; potpomognuta komunikacija; predrasude i stavovi; multimodalnost; tehnike potpomognute komunikacije; ICT tehnologija; multidisciplinarni stručni tim

nije evidentirano