hrvatski

Karakteristike Epstein-Barr (EBV) reaktivacije nakon alogenične transplantacije koštane srži (alo-TKS)- iskustvo jednog centra

EBV reaktivacija je poznata komplikacija nakon alo-TKS. Otprije poznati rizični faktori za EBV reaktivaciju su stupanj nepodudarnosti između primatelja i davatelja, te upotreba antitimocitnog globulina (ATG-a) u kemoterapiji pripreme. Budući je EBV-om inducirana limfoproliferativna bolest (LPD) povezana s visokim mortalitetom, danas se kod EBV reaktivacije redovito rabi pre-emptivno liječenje rituksimabom. Cilj naše studije je bio prikazati incidenciju te dinamiku EBV reaktivacije kod 35 konsekutivnih bolesnika liječenih s alo-TKS u našoj ustanovi tijekom 2011.godine. U ovoj seriji bolesnika, medijan dobi je 33 (raspon 8-58) godina. 54% bolesnika je imalo mijeloidnu a 46% limfoidnu malignu bolest. Za 79% bolesnika se smatra da su imali visoko rizičnu bolest. Periferne matične stanice kao izvor transplantata korištene su u 51% slučaja. U 54% transplantacija davatelji su bili srodni, a u 46% nesrodni. 26 bolesnika (74%) je primilo kemoterapiju standardnog inteziteta u pripremi za alo-TKS, dok je njih 9 (26%) primilo pripremu smanjenog inteziteta. 20 bolesnika (57%) je primilo ATG u pripremi za alo-TKS. EBV reaktivacija je definirana kao viremija od 1000 EBV-DNA kopija. Bolesnici s EBV reaktivacijom pre-emptivno su liječeni rituksimabom. S medijanom praćenja od 210 (raspon 30-360) dana za preživjele bolesnike, 34% bolesnika je razvilo akutni GVHD drugog do četvrtog stupnja. EBV reaktivacija zabilježena je u 6 (17%) bolesnika na medijan od 98 (raspon 48-210) dana nakon alo-TKS. Svi bolesnici s EBV reaktivacijom pre-emptivno su liječeni s medijanom od dvije (raspon 1-3) injekcije rituksimaba, što je rezultiralo negativizacijom EBV-DNA u krvi svih bolesnika. Također, nijedan bolesnik s EBV reaktivacijom nije razvio EBV-om induciran LPD. Svi bolesnici koji su razvili EBV reaktivaciju, primili su transplantat od nesrodnog davatelja, kao i ATG u kemoterapiji pripreme. Ova studija pokazuje da je stopa EBV reaktivacije nakon alo-TKS relativno niska (<20%) uz izostanak pojave EBV-LPD-a, te tako naglašava koristan učinak praćenja broja EBV DNA kopija u krvi bolesnika, kao i upotrebu pre-emptivnog liječenja rituksimabom

EBV; reaktivacija; alogenična transplantacija koštane srži

nije evidentirano