hrvatski

Očuvanje tradicijske graditeljske baštine putem upravnog postupka konzervatorske službe

Upravni poslovi vezani na graditeljsku baštinu obuhvaćaju postupak izdavanja stručnih mišljenja, posebnih uvjeta građenja i odobrenja za zahvate u prostoru. Promjene u prostoru i graditeljski zahvati u zaštićenim povijesnim cjelinama regulirani su posebnim zakonima iz oblasti zaštite kulturnih dobara, prostornog uređenja i građenja. Provođenje stručnih i upravnih poslova u povijesnim seoskim naseljima u Hrvatskoj je mnogo slabije izraženo za razliku od gradskih cjelina gdje je konzervatorska služba vrlo prisutna sa radom znatnog broja konzervatora. Ovakvo stanje u nesrazmjeru je s činjenicom da je na određenom području broj seoskih cjelina mnogo veći od broja gradskih naselja, te tim više što mnoge seoske cjeline imaju još uvijek sačuvanu izvornu povijesnu matricu i tradicijsku stambenu arhitekturu. U članku se donose iskustva Konzervatorskog odjela u Zagrebu u radu na stručno upravnim poslovima u zaštićenim područjima posebnih obilježja : Nacionalnom parku Plitvička jezera i parku prirode Lonjsko polje. U seoskim naseljima Nacionalnog parka Plitvička jezera, nakon Domovinskog rata u razdoblju od 1996 - 99. god. Republika Hrvatska je na teret državnog proračuna izvodila obnovu potpuno porušenih obiteljskih kuća. Primijenjena je konzervatorska metoda ambijentalnog uklapanja nove arhitekture uporabom određenih regionalnih značajki tradicijske arhitekture. Konzervatorske smjernice bazirale su se na vrlo dobrom poznavanju i dokumentiranosti stanja u naseljima prije razaranja. Kulturnu vrijednost Parka prirode Lonjsko polje čini kulturni krajolik sa sustavom tradicijskih seoskih naselja i sačuvanom arhitekturom u drvetu. Proces očuvanja i obnove naselja kroz upravni postupak provodi se tek nekoliko godina. Uključuje izdavanje uvjeta za izgradnju novih objekata baziranih na tradicijskim oblikovnim značajkama, uvjeta za sanaciju i prenamjenu povijesnih zgrada, te obnovi i revitalizaciji zajedničkih javnih prostora. Posebno se daje naglasak na suradnju s lokalnim stanovništvom, lokalnom i županijskom upravom. U zaključku se ukazuje na potrebu donošenja akata o zaštiti svih vrijednih seoskih cjelina, potrebu kontinuirane kontrole izgradnje i promjena u prostoru, propisivanje regionalnih tipova stambene arhitekture, te educiranje stručnjaka u županijskim uredima za prostorno planiranje i u lokalnoj upravi.

tradicijska graditeljska baština; zaštita; konzervatorske mjere; administrativni postupak

nije evidentirano