hrvatski

Rabindranath Thakur i njegovi filozofski nazori

Rabindranath Thakur (engl. Tagore) odrastao je u atmosferi društva Brahmo Samaj koje je osnovao Ram Mohan Ray, a koje je poslije vodio otac Rabindranathov Debendranath Thakur. Nobelova nagrada 1913. uvod je u svjetske turneje na kojima Thakur drži predavanja i čita poeziju. U književnosti izvori i uzor su mu bili kavya, bhakti, Chandidas i bauli, a potom i neki svjetski, osobito engleski pjesnici. U filozofiji izvori i poticaji su mu bili s indijske stane upanisadi, samkhya, vedanta, buddhistička i visnuistička filozofija, a sa zapadne Darwin, Bergson, Russell, Croce i drugi. Objavio je niz zbiraka filozofski eseja, kao što su: Dharma, Santiniketan, Sadhana, Personality, Creative Unity, Religion of Man, Man i Crisis in Civilisation. U članku se prikazuju glavne misli Thakurove u tim zbirkama eseja, njihovi izvori, kontekst i utjecaj.

Rabindranath Thakur, Ram Mohan Ray, Debendranath Thakur, Nobelova nagrada, kavya, bhakti, Chandidas, bauli, upanisadi, samkhya, vedanta, Darwin, Bergson, Russell, Croce, Dharma, Santiniketan, Sadhana, Personality, Creative Unity, Religion of Man, Man, Crisis in Civilisation

Rad je istovremeno objavljen na hrvatskome i engleskome.