hrvatski

Govor Barbanštine

U radnji se analiziraju mjesni govori istarske općine Barban na fonološkoj i morfološkoj razini. Terenska istraživanja, posebno koncipiranim upitnikom i snimanje govora izvornih govornika, provodila su se u 14 dijalektoloških punktova u: Barbanu, Borinićima, Dminićima, Golašovu, Hrbokima, Jurićevom Kalu, Orihima, Manjadvorcima, Punteri, Petehima, Rebićima, Sankovcima, Sutivancu i Škitači. Prema analiziranim jezičnim činjenicama na fonološkoj i morfonološkoj razini zaključili smo da barbanski mjesni govori pripadaju jugozapadnome istarskom ili štakavsko-čakavskome dijalektu. U barbanskome jezičnom tipu nejednakim intenzitetom i zastupljenošću interferiraju općečakavske i južnočakavske crte s dodirnim supstratnim ili adstratnim ikavsko-ekavskim značajkama. One su različito zastupljene u pojedinim mjesnim govorima, stoga se barbanski mjesni govori polariziraju u dvije temeljne podskupine, kojima bi se prema geografskom smještaju u općini Barban moglo predložiti nazive: južna podskupina i središnja podskupina te jedna podsupina mjesnih govora u kojoj interferiraju jezične značajke temeljnih podskupina. Ovu bismo podskupinu mogli nazvati rubnom podskupinom. Južnoj skupini pripadaju mjesni govori Borinića, Hrboka, Manjadvoraca, Rebića i Škitače. Središnjoj skupini pripadaju mjesni govori Barbana, Golašova, Dminića, Jurićeva Kala, Peteha i Sankovića. Rubnoj skupini pripadaju mjesni govori Oriha, Puntere i Sutivanca.

hrvatski jezik; čakavsko narječje; štakavsko-čakavski dijalekt; jugozapadni istarski govori; Barbarština; Istra; fonologija; morfologija

nije evidentirano