hrvatski

Kohlearna implantacija i facijalni živac

Najčešći otokirurški pristup koji se koristi u ugradnji kohlearnog implantata je mastoidektomija, stražnja timpanotomija i kohleostomija. Iako se taj pristup najčešće koristi, neki autori smatraju da je to povezano sa značajnim rizikom pareze facijalnog živca. U literaturi postoji podatak da se postoperativna pareza ličnog živca kreće od 0, 71 do 1, 53% (House, Luxford, Micheletto). Facijalni živac prolazi kroz temporalnu kost, u kojoj se dijeli na labirintni, timpanalni i mastoidni dio. Za otokirurga je najdelikatniji timpanalni dio ličnog živca. U toku operativnog zahvata stražnje timpanotomije, može doći do mehaničkog oštećenja ličnog živca, a postoperativni uzroci pareze načešće su upala, ishemija ili kompresivni otok živca u koštanom kanalu temporalne kosti. U 17 godina kohlearne implantacije, u KBC-u „Sestre milosrdnice“ u Zagrebu, napravljeno je ukupno 402 kohlearne implantacije. Autori nisu imali niti jednu postoperativnu parezu ili paralizu ličnog živca. U svezi tih rezultata, autori preporučuju intraoperativni monitoring u tijeku kohlearne implantacije i upotrebu „soft“ kirurgije za vrijeme stražnje timpanotomije i kohleostomije.

umjetna pužnica; facijalni živac

nije evidentirano