hrvatski

Značaj tropizma u zarazi HIV-om

HIV-1 zaražava stanice (najčešće memorijske CD4+ T-limfocite) vezanjem za svoj stanični receptor tj. molekulu CD4 ali i za dodatnu koreceptorsku molekulu. In vivo, HIV koristi kemokinske koreceptore CCR5 i CXCR4 kao koreceptore za ulazak u ciljnu stanicu. Uporaba kemokinskih koreceptora CCR5 i/ili CXCR4 za ulazak HIV-a u stanicu naziva se koreceptorskim tropizmom. Većina zaraza HIV-om povezuje se se sa sojevima virusa koji koriste koreceptor CCR5 (R5 sojevi) dok se X4 sojevi (koriste CXCR4 kao koreceptor) najčešće javljaju u simptomatskoj fazi HIV-bolesti. Odreñivanje tropizma HIV-a postalo je dio suvremene dijagnostičke obrade HIV-om zaraženih osoba nakon otkrića antiretrovirusnog lijeka maraviroka. Maravirok je antagonist kemokinskog receptora CCR5 koji sprječava ulazak X5 sojeva virusa u ciljne stanice. Maravirok se, u kombinaciji s drugim antiretrovirusnim lijekovima, primjenjuje za liječenje osoba koje su zaražene CCR5-tropičkim sojevima HIV-a a određivanje tropizma virusa obvezni je dio predterapijske obrade bolesnika. Tropizam HIV-a odreñuje se genotipizacijskim i fenotipizacijskiom testovima. Preporuke ekspertnog panela European Consensus Group on clinical management of tropism testing objavljene 2011. g. navode da je genotipizacijski test metoda izbora za odreñivanje tropizma HIV-a u kliničke svrhe. Genotipizacijski testovi tropizma temelje se na analizi sekvence nukleotida V3 regije env gena HIV-a primjenom bioinformatičkih algoritama. Odreñivanje tropizma HIV-a je od rujna 2011. g. dostupno i osobama koje žive s HIV-om iz R. Hrvatske.

HIV-1; tropizam

nije evidentirano