hrvatski

Usmene predaje u turističkoj ponudi: dubrovački imaginarni zemljovid

Pitanje kulturnog identiteta u europskom i svjetskom kontekstu postaje u suvremenom globalizacijskom ozračju žarištem rasprava i promišljanja u humanističkoj znanosti. Povratak korijenima u službi izgradnje i jačanja nacionalnog identiteta osnažio je zanimanje za folklor i tradicijsku kulturu, ali je (pod utjecajem javnoga mnijenja i medija) donekle obnovio i njihovo devetnaestostoljetno poimanje kao prežitaka nacionalne davnine. U društvenim znanostima taj se proces danas naziva retradicionalizacijom i najčešće se tumači kao odgovor na detradicionalizaciju provedenu u socijalizmu. To nas ne mora odvratiti od naše usmenoknjiževne tradicije, ponajprije povijesnih i mitskih predaja. Predaja je danas još uvijek relativno živ pripovjedački žanr jer je lokalnim detaljima i neraskidivim sastavnicama s krajem o kojemu priča i koji su sastavnim dijelom njezinih mitskih i povijesnih odrednica podobna raznim i različito prilagodljivim porabama i interpretacijama. Oživljujući povijesno, ona istodobno oduhovljuje lokalni prostor ispisujući imaginarni zemljovid. Može se odrediti kao marker lokalnoga identiteta, kao jednoznačno prepoznatljiv znak podneblja. Upravo je Dubrovnik izvrstan primjer lokaliteta gdje se gusto prepleće visoka kultura Grada s usmenom, pučkom njegova zaleđa. Oprimjeruju to u radu brojne predaje, koje ne nude samo književne ili znanstvene interpretacije, nego i moguće praktične turističke primjene.

kulturni identitet; Dubrovnik; predaje; turistička ponuda; imaginarni zemljovid

nije evidentirano