hrvatski

Čemu nas etika može i treba poučavati?

Na prvoj razini, riječ je o dva vrlo široka i različita pristupa fenomenu ljudske moralnosti, koji vode dvama različitim modelima etičke refleksije. Predstavnici prvog prvog prostupa su:Sokrat, Platon, Descartes i Hobbes. Drugi pristup predstavljaju: Aristotel, H.G. Gadamer, J. Rawls, B. Williams i S. Scheffler. Autor tvrdi da je drugi pristup primjerenije metodologijsko uporište za utemeljenje nastavnog predmeta etika. Prvi pristup redukcionistički poima ljudsko djelovanje. Prednosti drugog pristupa su pak, u tome, što za razliku od prvog , počiva na sljedećim odlikama: a) relativnoj neovisnosti moralne teorije od drugih filozofskih disciplina, što znači da problematični pojam objektivne moralne istine nije polazište, nego rezultat etičkog promišljanja ; b) etička se refleksija ne gradi se po modelu matematike, nego umjetnosti, pa u njezinom središtu nije istina, nego dobro i ispravno djelovanje ; c) svijetu ljudskih stvari pristupa se – baš zato što smo mi tvorci predmeta našeg pristupa – praktičkim umom, koji vodi praktičkom znanju ; d) etička refleksija, pored iznalaženja općih etičkih principa, pretpostavlja i promišljanje složenosti moralnog života: moralnog prosuđivanja, moralnih osjećaja, moralnih navika i moralnog karaktera ; e) dobro i ispravno djelovanje podrazumijeva, ne samo znanje općih principa, nego i posredujući etički sud, kojim se opći principi primjenjuju na posebne situacije ; f) model etike koji se na takvom pristupu gradi uključuje perspektivu djelatnika i posebnost situacije ; g) zlo u svijetu ili neispravno djelovanje, ne proizlazi samo iz nedostatne spoznaje, nego je ljudska motivacija znatno složenija, a važnu ulogu u tome ima snaga volje ili moralni karakter. Na drugoj razini autor razmatra probleme u koncipiranju nastavnog predmeta etika. Autor kritizira neotomističko filozofsko uporište starog nastavnog predmeta etika i smatra da novi program i nastava etike trebaju uključiti sljedeće: a) povijesnost etičke refleksije ; b) pluralizam razboritih koncepcija dobrog života ; c) iskustva moralnog konflikta ; d) poštivanje racionalne utemeljenosti zapadnoeuropske etike. Na trećoj razini autor razmatra smisao i svrhe nastave etike u školskome curriculumu. Smisao je nastave etike razmjeran smislu koji moral ima u ljudskom životu: moralni obziri konstituiraju našu osobnost i strukturiraju naše odnose s drugima. Svrhe su nastave etike da potiču i njeguju: a) psihičku integraciju osobe, u kojoj um treba dominirati našim prosudbama, odlukama i djelovanjima. b) interpersonalnu ili socijalnu integraciju, koja treba postići ravnotežu između prirodno neproporcionalno velike brige osobe za vlastite projekte, i jednake moralne vrijednosti drugih osoba i njihovih projekata. c) iznalaženje, osvještavanje i uvažavanje opravdanih načela, na temelju kojih se može utvrditi, kojemu od suprotstavljenih interesa i zahtjeva dati prednost i zbog čega. To podrazumijeva razvijanje sposobnosti kritičkog mišljenja i vrednovanja različitih koncepcija dobrog života.

etika: pristupi i utemeljenja ; nastava etike i kurikulum ; moralni identitet osobe

nije evidentirano