hrvatski

Filozofija politike Johna Lockea

Autor rekonstruira i interpretira prirodno-pravna uporišta i kontraktualističke argumentacijske strategije i postavke s kojima Locke utemeljuje protoliberalnu filozofiju politike. U središtu pozornosti je način artikulacije, pomirenja i legitimacije dviju temeljnih odrednica moderniteta: a) postulata o jednakoj prirodnoj slobodi pojedinca ; i b) ideje o stabilnom i dobro uređenom zajedničkom životu u uvjetima različitih, pa i suprotstavljenih koncepcija dobrog života. Individualna sloboda pojedinca potvrđuje se u društvenoj suradnji i političkom zajedništvu na tri temeljna načina: a) radnim prisvajanjem prirodnih dobara, čime se legitimira preobrazba inkluzivnog prava na vlasništvo svih ljudi u ekskluzivno vlasničko pravo nekih ; b) racionalnim i dragovoljnim pristankom pojedinaca legitimiraju se socijalne i političke vezanosti, obveze i autoriteti ; c) razdvajanje javne i privatne sfere, te načelna nepristranost političkog autoriteta oličena u političkoj vrednoti tolerancije, treba zajamčiti stabilan i miroljubiv suživot ljudi različitih životnih uvjerenja. Sva tri navedena argumentacijska polja vode do konstitucije pojedinca kao moralnog, socijalnog i političkog subjekta. Rukopis je podijeljen u četiri dijela. U prvom dijelu autor razmatra kontekstualna i metodička pitanja Lockeove filozofije politike. Ističu se četiri stvari: a) posebna narav Lockeove filozofije politike razapete između potrebe da stvori političku platformu radikalnih vigovaca i filozofskih promišljanja o individualizmu i kontraktualizmu ; b)slojevitost teorijskih uporišta i napetost između priznatih i prikrivenih utjecaja ; c) usporedno korištenje teološkog i svjetovno-racionalnog argumentacijskog konteksta ; d) istodobno korištenje dviju metoda: središnje metode racionalnog kontraktualizma i kontrolne metode političke antropologije. U drugom dijelu spisa, Lockeovu kontraktualističku naraciju koja fingira filozofiju povijesti, a sa svrhom da moralno reinterpretira sve socijalne i političke veze, autor razlaže kroz tri, liberalno razdvojene, sfere ljudske egzistencije. Predugovornom tj. prirodnom i društvenom stanju, sistemski odgovara privatna i društvena sfera egzistencije, u kojima pojedinci s vlasničkim prisvajanjem ostvaruju svoj moralni subjektivitet. Prohibicijske odredbe prirodnog zakona, koje formalno trebaju spriječiti neograničeno prisvajanje, služe zapravo tome da, posredstvom prešutnog pristanka, priskrbe intersubjektivno priznanje neograničenom prisvajanju. Ambivalentnosti prirodnog stanja i potreba za zaštitom vlasništva, koje Locke određuje i prema potrebi koristi na širi i uži način, dovode do razloga za ugovorno stvaranje političke zajednice. Legitimnost političke vladavine počiva na trostrukoj provjeri: a) legitimnosti njezina nastanka, putem informiranog i racionalnog individualnog pristanka ; b) legitimnosti funkcioniranja, na temelju konstitucionalne uređenosti ; i c) legitimnosti svrhe, a radi se o očuvanju vlasništva. Politički subjektivitet pojedinaca očituje se u ugovornom stvaranju političke zajednice, na temelju izričitog individualnog pristanka i na naročitoj vrsti normativnog odnosa – povjerenja s kojim politička zajednica kao cjelina, na temelju većinske odluke, povjerava moć nositeljima političkog autoriteta. Dekonstrukcijski politički subjektivitet pojedinaca očituje se u normativnoj situaciji raspada vlasti. To je situacija u kojoj je vladar iznevjerio povjerenje i sam sebe postavio u prirodno stanje naspram političke zajednice, pa stoga pojedinci udruženi u političku zajednicu, imaju moralno pravo na otpor. U trećem dijelu rada autor razmatra genezu, značaj i doseg Lockeove ideje vjerske tolerancije. Posebna pozornost pridana je Lockeovim strategijama opravdanja vjerske tolerancije. Moralno opravdanje vjerske tolerancije, s zahtjevima za razdvajanjem privatne i javne sfere, te za nepristranosti političkog autoriteta, značajno pridonosi oblikovanju liberalne političke moralnosti. U četvrtom, zaključnom poglavlju rada, autor razmatra dvije stvari: a) Lockeov značaj, doseg, ali i ograničenja u oblikovanju liberalne paradigme ; i b) Lockeov utjecaj na inačice klasične i suvremene filozofije politike.

liberalizam ; Locke ; prirodna prava ; vlasništvo ; društveni ugovor ; politički autoritet ; politička obveza ; tolerancija

nije evidentirano