hrvatski

Koncept samoinduciranog ulančanog demotiviranja na poslu – razlike zaposlenika u javnom i privatnom sektoru

Uvriježeno je mišljenje da postoje neke razlike u radnoj motivaciji ovisno o zaposlenosti u državnom ili javnom u odnosu na privatni sektor. Cilj istraživanja bio je ispitati razlikuju li se zaposlenici različitog spola, dobi razine obrazovanja, sektora u kojem rade u preliminarnom teorijskom konceptu samoinducirane ulančane demotivacije. U tu svrhu konstruirali smo upitnik za mjerenje tog koncepta. Ispitali smo uzorak „snježne grude“ od 196 ispitanika, različitih dobnih skupina i stupnjeva obrazovanja, koji rade u javnom/državnom te u privatnom sektoru. Složenom analizom varijance (MANOVA) analizirali smo razlike između dimnezija demotiviranosti i navedenog skupa nezavisnih varijabli. Pokazalo se da se ispitanici razlikuju u odnosu na razinu stručne spreme i dobnu skupinu, ali ne i u odnosu na spol te vrstu zanimanja (zaposlenost u državnom / javnom nasuprot privatnom sektoru). Također, pronašli smo i razlike u odnosu na interakciju između varijabli: dob i stručna sprema te dob, kategorija zanimanja i spol. U pravilu, postoje statistički značajne razlike (u odnosu na spomenute dvije varijable te dvije interakcije) u jednoj dimenziji koncepta samoinducirane ulančane demotivacije: pesimizam / racionalizacija. Veću samoinduciranu ulančanu demotiviranost pokazuju najstariji zaposlenici s nižim obrazovnim razinama. U budućim bi istraživanjima trebalo koristiti reprezentativniji uzorak ispitanika te kvalitetnije utemeljen teorijski koncept.

dimenzije samoinducirane demotivacije; generalizacija; složena analiza varijance

nije evidentirano