hrvatski

Prikazi otoka Šolte na starim geografskim i pomorskim kartama

Otok Šolta prikazan je prvi put na karti još u 4. st., a kontinuirano je prikazivan na geografskim i pomorskim kartama od početka 14. st. Od tada je moguće barem djelomično rekonstruirati razvoj geografskih spoznaja o tom hrvatskom otoku. Geografske spoznaje o Šolti postupno su se produbljivale sukladno općem razvoju geografije i kartografije, ali i s obzirom na značenje tog otoka u srednjodalmatinskom akvatoriju, a s time i u složenom geografskom sustavu Jadrana i Sredozemlja. Na starim pomorskim kartama redovito su prikazivana samo osnovna fizičko-geografska obilježja obale Šolte, važna za pomorce, s većim i značajnijim uvalama i lukama koje su brodovima mogle pružiti zaštitu u slučaju nevremena ili neke druge opasnosti. Kartografiranje unutrašnjosti otoka je bilo zanemareno, ili je zbog nedostatka geografskih spoznaja bilo reducirano na shematizirani prikaz reljefa, vegetacije i pokojeg otočnog naselja. S obzirom na sadržajnu manjkavost i metodološku neujednačenost većine kartografskih prikaza kao i s obzirom na anakronost pojedinih karata na kojima je nekritički reproducirana mnogo starija geografsko-kartografska građa, nažalost nije moguće utvrditi historijsko-geografske procese koji su uzrokovali promjene okoliša. Primjerice, činjenicu da se na francuskoj topografskoj karti iz 1806. izrijekom navodi grmolika vegetacija nije moguće dovesti u vezu s eventualnom degradacijom biljnog pokrova zbog proizvodnje vapna, stočarstva, sječe drva za ogrjev i sl. Za razliku od detaljnih iako često nerelanih prikaza obalne crte i razmjerno velikog broja geografskih imena obalnih objekata prikazivanja, društveno-gospodarskim sadržajima sve do 18 st. pridavana je sekunadarna važnost. Na starijim kartama naselja su označavana topografskim znakom i odgovarajućim ojkonimima. Sve do početka 18. st. prikazivalo se samo središnje šoltansko naselje – Grohote, a od tada su gotovo redovito na kartama označavana te imenovana i druga šoltanska naselja. To je jednim dijelom rezultat početka sustavnih nastojanja Venencije za izradom topografskih karata njezina istočnojadranskog posjeda u krupnijem mjerilu u odnosu na dotadašnja pregledna kartogrfska djela sitnoga mjerila, a s druge strane odraz činjenice da su se kartograiranjem hrvatskoga obalnog prostora počeli baviti i hrvatski kartografi (npr. Frane Zavoreo). Prve sustavne hidrografske i geodetske izmjere hrvatskoga jadranskog prostora početkom 19. stoljeća, označile su početak razdoblja moderne pomorske i topografske kartografije koje su omogućile kvalitetnije prikupljanje, obradu, analizu i vizualizaciju geografskog sadržaja. Taj značan iskorak u rauzvoju kartografija rezulturao je kartama na kojima je Šolta prikazivana detaljnije i vjerodostojnije. Među prikazanim geografskim sadržajima Šolte osobito valja istaknuti brojna geografska imena među kojima se razlikuju dvije osnovne skupine – jedna koja je prevladavala do 19. st. i kojoj se može dodijeliti romanska i uglavnom mletačka atribucija (Solta, Porto Sordo, Porto Carober, Porto Rosso, Porto Olivetto) i druga, od početka 19. st. umnogome brojnija, koja ima hrvatska jezična obilježja (Krušica, Grabova, Sipkova, Gradaska, Straza i dr.).

geografija, kartografija, otok Šolta, Hrvatska

nije evidentirano