hrvatski

Odnos poljoprivrednika (seljaka) prema stručnom obrazovanju u poljoprivredi

Dinamička narav znanstveno–tehnoloških postignuća u poljoprivredi nužno traži uspostavljanje funkcionalne veze između poljoprivrednog rada i formalnog obrazovanja i različitih, suvremenim društvima, poznatih alternativnih tipova prijenosa znanja i učenja. Promicanje osmišljene politike i programa prenošenja obrazovanja i vještina u hrvatskoj poljoprivredi je osobito važno za napredak obiteljske poljoprivrede zbog nepovoljne obrazovne strukture poljoprivrednika. To se izravno održava na nisku sinergiju poljo-privredno tehnoloških dostignuća na obiteljska gospodarstva. U radu su prikazani rezultati empirijskog istraživanja o odnosu hrvatskih seljaka prema stručnom obrazovanju i informiranju u poljoprivredi. Cilj istraživanja bilo je ustanoviti kakav je odnos prema stručnom obrazovanju i koji su za seljake, najprihvatljiviji oblici prijenosa znanja i učenja. Rezultati istraživanja pokazuju da većina seljaka ima pozitivan odnos kako prema formalnim tako i neformalnim oblicima stručnog obrazovanja u poljoprivredi. Većina ih smatra da je današnjem poljoprivredniku potrebna poljoprivredna škola (70,5 posto), a 13,9 posto i poljoprivredni fakultet. Istodobno pridaju veliku važnost i ulogu i drugim oblicima prijenosa stručnih znanja i informiranja u poljoprivredi, od kojih su za seljake najprihvatljivija stručna predavanja i tečajevi i savjeti poljoprivrednih stručnjaka, a najmanje samoobrazovanje kroz stručne knjige.

seljak; stručno obrazovanje; formalno i neformalno obrazovanje; poljoprivreda

nije evidentirano