hrvatski

Stavovi seljaka o stručnom obrazovanju u poljoprivredi

Autori polaze od pretpostavke da je za uspješni napredak hrvatske poljoprivrede , poglavito obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva kao dominantnog oblika i načina njezine organizacije, neophodan tzv. kapital znanja, oblikovanje proizvodnje novih evolutivnih sposobnosti ljudskih resursa utemeljenih na znanju poznavanju tehnologije, organizacije i poslovanja, a dovoljno fleksibilnih za brze prilagodbe i usvajanje promjena. To potkrepljuju mali broj hrvatskih seljaka koji je stekao stručno poljoprivredno obrazovanje i nerazvijenost dopunskih izvora i sektora intelektualnih usluga za obiteljsku poljoprivredu. Ulogu stručnog poljoprivrednog obrazovanja osobito naglašavaju proces tranzicije i iscrpljenost, oslabljenost ali i ranjivost velikog djela hrvatskih ruralnih područja, te profesionalizacija zanimanja poljoprivrednik. Istraživanja procesa postsocijalističke tranzicije sela i poljoprivrede s jedne , te čimbenika razvoja iscrpljenih i oslabljenih ruralnih područja u razvijenim zemljama s druge strane, upućuju na nužnost oblikovanja ljudskih resursa, kao i promicanje i uporabu lokalnih kulturnih resursa , a što prvo nalaže stručno poljoprivredno obrazovanje članova obiteljskih seljačkih gospodarstava putem istraživačke poduke. Tragom tih pretpostavki autori u radu iznose rezultate istraživanja o načinima na koje su voditelji vitalnih seljačkih gospodarstava osobno stjecali stručno poljoprivredno znanje i iskustvo., te izlažu prosudbe selajka o važnosti stručnog obrazovanja poljoprivrednika i poželjnih oblika prijenosa stručnog znanja. Istraživanje provedeno poštanskom anketom na uzorku voditelja vitalnih obiteljskih gospodarstava (odazvalo se 64,5 posto voditelja) pokazalo je da je većina seljaka svjesna potrebe i važnosti stručnog obrazovanja u procesu modernizacije poljoprivrede i nedovoljnosti svoga znanja, kao i neophodnosti stalnog vlastitog stručnog usavršavanja . U ocjeni najpoželjnijeg oblika-načina prijenosa stručnog znanja i informiranja u poljoprivredi , seljaci su visoku važnost pridali poljoprivredno savjetodavnoj službi, a najmanju samoobrazovanju putem stručnih knjiga

poljoprivrednik; poljoprivredno znanje; seljačko obiteljsko gospodarstvo; stručno obrazovanje i informiranje

nije evidentirano