hrvatski

Integrativna bioetika i njeni neprijatelji

Polazeći od neurofizioloških osnova integracije (svijesti), autori rada pokušavaju braniti pozicije integrativnog mišljenja kao svjesnog „odabira neodabira“ s ciljem odgađanja odabira, onemogućavanja pogreške i umanjivanja agresivnosti diskursa. Ovakvo mišljenje, koje je prihvatljivo hermeneutičkoj filozofijskoj bioetici, ne odgovara, međutim, pragmatičnoj praktičnoj medicinskoj (bio)etici koja traži odlučivanje i razlučivanje, po cijenu pogreške, baš kao ni analitičkoj filozofiji sklonoj kompetitivnoj eristici. Prema mišljenju autora, upravo u ovoj diskrepanci u ambiciji („orijentacija“ vs. „rješenje“) i proceduri (nenasilna pluriperspektivnost vs. agresivni determinizam) leži i korijen aktualnog međusobnog nerazumijevanja, pa i sukobljavanja, europske (hrvatske) integrativne bioetike s jedne i georgetownske „nove medicinske etike“ odnosno analitičke filozofije s druge strane.

integrativna bioetika; primijenjena bioetika; metode; ambicija

nije evidentirano