Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 669138

Diferencijalni aspekti suvremenog odgoja i obrazovanja


Zrilić, Smiljana
Diferencijalni aspekti suvremenog odgoja i obrazovanja // Projektna studija Kurikulum socijalnih kompetencija i odnosa u školi (2014) (znanstveni, poslan)


Naslov
Diferencijalni aspekti suvremenog odgoja i obrazovanja

Autori
Zrilić, Smiljana

Vrsta, podvrsta
Radovi u časopisima, znanstveni

Izvornik
Projektna studija Kurikulum socijalnih kompetencija i odnosa u školi (2014)

Status rada
Poslan

Ključne riječi
Ooo

Sažetak
UVODNE NAPOMENE Polazeći od realnosti da obrazovne institucije postaju stjecištima različitih etniciteta, kultura, religija i jezika, da učenici dolaze iz sve različitijih obitelji (jednoroditeljskih, binuklearnih, posvojiteljskih, udomiteljskih), te da su učenici s posebnim potrebama integrirati u redovite odgojno-obrazovne skupine, izazovi budućnosti pojedinca i društva ogledaju se, između ostaloga, u ustroju i kvaliteti obrazovnih sustava. Suočena s novim izazovima škola se mijenja u pravcu stvaranja povoljnih uvjeta za razvoj socijalnih, intelektualnih i emocionalnih kapaciteta učenika u skladu s njegovom kronološkom i mentalnom dobi. S tim u svezi neizbježni su zahtjevi na razini metodičke i sadržajne prilagodbe odgojno- obrazovnog procesa, odnosno posebne odgojno- obrazovne podrške različite vrste i razine. Govorimo o prilagođenim modelima učenja uz socijalno kompetentnog učitelja i ostale sudionike uključene u sve segmente odgoja i obrazovanja, izradi i mogućnostima implementacije diferencijalnih programa. Nove obrazovne potrebe društva i pojedinca iniciraju zahtjev za stvaranjem takvog profila obrazovnih institucija koje predstavljaju stimulativnu sredinu za učenje i razvoj socijalnih odnosa. Mijenjaju se odnosi među ljudima u životnim zajednicama, te otvaraju pitanja dijaloga, suživota, snošljivosti i međusobnog uvažavanja. Suvremena se pedagogija okreće svakodnevici kao vremenu cjeloživotnog obrazovanja i učenja: neformalnim i informalnim načinima stjecanja znanja, profesionalnih kompetencija i kulture življenja (Previšić, 2007). Pojedine diferencijalne pedagogije aktualne probleme uzimaju kao predmet svog dubljeg proučavanja i istraživanja. Uz, neke, koje napose čine razvojno bogatstvo pedagogijske znanosti (interkulturalna pedagogija, medijska, socijalna, pedagogija poremećaja u ponašanju), izdvajamo i pedagogiju djece s posebnim potrebama. Nekad se terminološki određivala kao specijalna pedagogija, a odgoj i obrazovanje učenika s posebnim potrebama, tretirao se kao specijalni odgoj i provodio isključivo u, za to namijenjenim, specijalnim školama. Navedeni termini nisu više u uporabi tim više što se učenici s posebnim potrebama integriraju, koliko je god to moguće u redovite škole, kroz potpunu ili djelomičnu integraciju. Specijalne škole učenike s posebnim potrebama osposobljavaju za život u grupama sebi sličnim. Takvo njihovo odvajanje od ostalih ima niz negativnih posljedica i na sve ostale učenike koji, odrastajući i živeći u grupama sebi sličnih, ne nauče prepoznavati i uvažavati različitosti, prepoznavati vrijednosti drugačijih. Naprotiv, iz neznanja, formiraju prema njima niz predrasuda, te se uvijek ističu područja na kojima nisu uspješna, ne uvažavajući tako njihove posebne potrebe, ali i posebne potencijale u područjima gdje mogu biti uspješni. Školovanje u posebnim ustanovama pokazalo se nekorisnim, jer su metode rada često bile neprilagođene, ispod razine učenikovih mogućnosti, čime nisu iskorišteni potencijali potrebni za uspješnu integraciju u vršnjački i širi socijalni kontekst. Glavna zamjerka takvom načinu školovanja bila je da učenici u tim školama nisu dovoljno aktivirali sve svoje postojeće potencijale te posebno da nisu stjecali takvo socijalno i emocionalno iskustvo koje bi im omogućilo kasnije uključivanje u sve aspekte društvenog i profesionalnog života (Sekulić, 1997). Na osnovi takvih gledišta javili su se zahtjevi za dokidanjem izdvojenog školovanja učenika s posebnim potrebama u specijalnim školama kao i za njihovim uključivanjem u sve oblike društvenog života. Ti su se zahtjevi u raznim zemljama javili pod raznim nazivima. U literaturi većine europskih zemalja (pa i u nas) taj se zahtjev terminološki označava kao "integracija" (čime se ističe potreba za njihovim integriranjem sa svijetom većine), u nordijskim se zemljama češće koristi naziv "normalizacija" (čime se ističe potreba osiguravanja "normalne" okoline djeci s teškoćama u razvoju tijekom odrastanja), u SAD-u se koristi naziv mainstreaming (kojim se naglašava potreba njihovog uključivanja u "glavne tijekove" života), dok se u Kanadi najčešće koristi izraz "inkluzija" ("uključivanje", kojim se naglašava njihova obuhvaćenost u svim društvenim aktivnostima). Osnovni cilj koji se time želi ostvariti uvijek je uspješnija socijalizacija djece s posebnim potrebama (Sekulić, 1997). Promjene su nastale i u samom terminološkom određenju učenika s posebnim potrebama, te se u znanstvenoj i stručnoj literaturi više ne koriste termini poput: abnormalnost, anomalnost, defektnost, suficijentnost, ometenost u razvoju, psihofizična oštećenja, invalidnost, hendikep, zaostalost i sl. Termin teškoće u razvoju podrazumijeva djecu s teškoćama u mentalnom, motornom, senzornom i emocionalno-socijalnom razvoju. Sintagma djeca s posebnim potrebama je nešto šira i podrazumijeva i djecu s teškoćama u razvoju, ali i darovitu i talentiranu djecu. Darovita djeca su, zbog svojih intelektualnih kapaciteta oduvijek bila uključena u redovite škole, ali su se u radu s njima primjenjivale iste metode i koristili isti programi kao i za ostalu djecu, te se njihova darovitost nije mogla razvijati i ostajala je na razini potencijalne darovitosti, koja je s vremenom zbog nemotivirajuće okoline i neprimjerenih oblika rada, u potpunosti zanemarivana. Danas se u radu s darovitim učenicima primjenjuju brojna obogaćenja programa, ali i neke druge specifičnosti o čemu će biti riječi u poglavlju: Modeli školovanja učenika s posebnim potrebama u redovitom školskom sustavu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pedagogija



POVEZANOST RADA


Projekt / tema
130-1301761-1765 - Kurikulum socijalnih kompetencija i odnosa u školi (Vlatko Previšić, )

Ustanove
Sveučilište u Zadru

Autor s matičnim brojem:
Smiljana Zrilić, (266680)