hrvatski

Pojave i prevladavanje školskog neuspjeha

UVODNE NAPOMENE O neuspjehu u školi najčeće govorimo kad učenik ne postiže ocjene koje bi odgovarale njegovim sposobnostima, odnosno kad ne postiže uspjeh koji od njega očekuje okolina. Iako se školski neuspjeh nastoji objasniti u velikom dijelu pedagogijskih istraživanja, nedovoljno je istražen, ali ga je teško i definirati. Slaba školska ocjena (akademski neuspjeh) jedan je od indikatora školskog neuspjeha, ali ne i jedini. Ocjena predstavlja odraz sposobnosti, motivacije i znanja učenika, ali utječe i na njegov status u vršnjačkim skupinama, naklonost učitelja, zadovoljstvo roditelja. Učenici sa slabijim ocjenama mogu imati poteškoće u odnosima s vršnjacima, ali i emotivne teškoće zbog trajnog osjećaja neuspjeha i izoliranosti, straha od učitelja, straha od ispitivanja, učenja, školskih prijatelja, općenito strah od škole, u literaturi poznat kao školska fobija. Stoga, govoreći o školskom neuspjehu ne možemo izostaviti i druga područja na kojima se mogu manifestirati neuspjesi, a možemo reći da su važni za daljnje školovanje i uspjeh, općenito. Neuspjeh se može manifestirati u socijalnom području, a rezultira slabom prilagodbom, izoliranošću od vršnjaka, iskazivanju agresivnosti prema drugim učenicima. Pripadanje vršnjačkim skupinama jedno je od bitnih obilježja socijalnog koncepta ljudske zajednice te potiče brojne pozitivne edukacijske i socijalizacijske procese koji pridonose kvalitetnijoj socijalnoj integraciji. Izolirana djeca i učenici se često ponašaju antisocijalno, neprikladno situaciji i ometaju grupne aktivnosti. Vrlo su nespretni u sklapanju prijateljstava i pokušajima uklapanja u nova društva. Pri tome obično koriste nametanje koje dovodi do sasvim suprotnog i neželjenog ishoda. Nemogućnost afirmacije u socijalno prihvatljivim oblicima ponašanja (u učenju, u nastavnim i izvannastavnim aktivnostima) ponekad se kompenzira agresivnošću, a već u vremenu rane adolescencije pripadnoću delikventnim grupama. Najčešći manifestni oblik neuspjeha na emotivnom području je gubitak samopouzdanja. Zbog čestog (gotovo svakodnevnog) doživljavanja neuspjeha narušava se pozitivna slika o sebi i s vremenom se izgrađuje uvjerenje o manjoj vrijednosti u odnosu prema ostalim učenicima. Iz dana u dan ovi učenici dobivaju dokaze o vlastitoj nekompetentnosti rješavanja postavljenih zadataka. Procjena njihovih uradaka često je neprekinuti niz negativnih potkrjepljenja, a konačna posljedica je osjećaj manje vrijednosti. Učenik s osjećajem manje vrijednosti povlači se u sebe, isključuje se iz života razreda i škole, postaje nepovjerljiv, a nerijetko se ove posljedice manifestiraju i nekim pretežno aktivnim (eksternaliziranim) oblicima poremećaja u ponašanju kao što su agresivnost, poremećaji s prkošenjem i suprostavljanjem i sl. Najdrastičnija posljedica školskog neuspjeha svakako je gubljenje interesa za školu, najprije povremeni, pa sve češći izostanci, te napuštanje škole. To je uvijek rezultat bespomoćnosti i neefikasne pomoći koju je škola trebala pružiti, zajedno s obitelji. Strah od ispitivanja vremenom dobiva sve veću ulogu, osobito u završnim razredima osnovne škole. Učenici su u tim razredima osobito pod opterećenjem jer su ocjene i školski akademski uspjeh od presudnog značaja za daljnje školovanje. Neki učenici naizgled potpuno mirno prihvaćaju slabu ocjenu i neuspjeh. S vremenom odustaju od želje za uspjehom, prestaju se truditi, jer je rezultat isti. Neuspeh doživljen u školi nije nekakav bezazleni poraz u igri ili nešto što se već sutra može izmijeniti promjenom ponašanja. To je sudbonosan događaj koji utječe na socijalnu promociju, koji duboko potresa odnose u obitelji, koji atakira na pozitivnu sliku o sebi, na potvrđivanje vlastite vrijednosti u očima drugih (Bognar i Matijević, 1993.).

škola ; uspjeh ; sposobnosti

nije evidentirano