hrvatski

Nove spoznaje u dijagnostici i liječenju akutne limfatične leukemije

Akutna limfatična leukemija je u Evropi i Americi najčešća maligna bolest dječje dobi. Radi se o vrlo heterogenoj bolesti koja ima čitav niz podtipova koji se međusobno razlikuju prema stupnju malignosti tumorske stanice kao i prema odgovoru na primijenjeno liječenje ; neobično je važno prije početka liječenja izvršiti čitav niz pretraga kako bi se što bolje upoznalo tumorsku stanicu. Između ostalog potrebno je izvršiti citomorfološku, citokemijsku, citogenetsku analizu, imunofenotipizaciju te molekularno biološke analize. Liječenje je izrazito agresivno, a glavni mu je nedostatak neselektivnost – tj. uz tumorsku stanicu oštećuju se i zdrave stanice organizma. Primjenjuje se polikemoterapija – 15 različitih citostatika a u djela bolesnika ( T-tip leukemije) još i profilaktičko zračenje središnjeg živčanog sustava kako bi se s većom vjerojatnošću spriječio nastanak leukemijske meningoze , dok u ostalih bolesnika nižeg stupnja rizika daju se visoke doze metotreksata uz intralumbalnu primjenu citostatika – također metotreksata. U bolesnika najvećeg stupnja rizika , nakon postizanja 1 kompletne remisije odmah se prijenjuje alogena transplantacija koštane srži. Takvo intenzivno liječenje može se sprovoditi samo u specijaliziranim centrima koji su adekvatno opremljeni i imaju čitav tim iskusnih stručnjaka. Samo bolničko liječenje traje prosječno 8 mjeseci dok se terapija održavanja postignute remisije provodi kod kuće još 1, 5 – 2, 5 godine. uz redovite kontrolne preglede. Navedenim liječenjem postiže se 1. kompletna remisija u 96-98% bolesnika a izliječenje ( dugotrajno preživljenje bez povratka bolesti) u 70-80% bolesnika ( ovisno o podtipu bolesti i načinu liječenja). U radu se iznose principi suvremene dijagnostike i liječenja kao i rezultati liječenja djece oboljele od akutne limfatične leukemije.

leukemija; dijagnostika; liječenje

nije evidentirano