hrvatski

Dominantni koncept i perspektive moderne neurologije – Rezultat razvitka suvremene neurobiologije

Suvremena neurologija, relativno mlada medicinska disciplina, rezultat je brzog razvoja temeljnih i kliničkih neuroznanosti. Dok se u početku razvijala pod utjecajem klasične neuroanatomije istraživanjem lokalizacijskih (Ťtopičkihť) odnosa, pod utjecajem rano usvojenog Jacksonskog koncepta Ťencefalizacijeť i Ťdisolucijeť, moderna dinamička neurologija duguje svoj brzi dosadašnji i budući razvitak napredcima u biokemiji, virologiji, humanoj genetici i sofisticiranim dijagnostičkim strukturalnim i funkcijskim dijagnostičkim metodama. U posljednje se vrijeme identificira neurobiologija kao kompleksna znanstvena disciplina, jednako kao i njezin klinički korelat, humana neurobiologija, koja u okviru kliničke neurologije, u korelaciji s neuropsihologijskim istraživanjima, unapređuje sferu kognitivnih neuroznanosti i mladu stručnu i znanstvenu disciplinu: neurologiju ponašanja. Neurobiologija i kognitivne neuroznanosti na najboljem su putu da otkriju uzroke i temeljne mehanizme nastanka psihičkih poremećaja, koji se danas smatraju domenom psihijatrije. To otvara nove perspektive povoljnih utjecaja na prirodne procese optimalnog psihičkog razvoja: učenja, humanog odgoja, prevencije neuroloških bolesti i preranog starenja mozga, a istovremeno i razumijevanja, pa i kontrole čovjekova ponašanja. Mogućnosti nekontroliranih intervencija u procese koje znanost nije u stanju potpuno shvatiti, kao i mogućnost zlouporabe novih znanstvenih spoznaja, zahtijeva utvrđivanje pravila etičkog djelovanja u ovoj sferi za dobro pojedinca i cjelokupne ljudske vrste.

suvremena neurologija; humana neurobiologija; kognitivne neuroznanosti; neurologija ponašanja

nije evidentirano