hrvatski

Uloga agrarne politike na putu od poljoprivrednog do ruralnog razvitka

Agrarna politika, kao djelatnost države prema poljoprivredi i ruralnoj sredini, razvija se i prilagođava globalnim društvenim kretanjima. To se odražava u ciljevima postavljenim agrarnom politikom, te mjerama, sredstvama i metodama njezinog djelovanja u ostvarivanju tih ciljeva. Analizom dosadašnjih učinaka agrarne politike Hrvatske ustanovljeno je kako je agrarna politika, s više ili manje uspjeha, djelovala u ostvarivanju uglavnom jednog cilja – poljoprivrednog razvitka – a zanemarivala ostale ciljeve ruralnog razvitka koji nadilaze samu poljoprivrednu proizvodnju. Razloge ovakvog stanja možemo tražiti i u dugogodišnjem zanemarivanju poljoprivrede kao zanimanja i sela kao prostora u kojemu se živi. Dodatne poteškoće uzrokovala su ratna razaranja i gospodarska kriza zbog koje trpe svi aspekti gospodarskog života, a posebno ruralna sredina. Cilj ovog rada je, stoga, identificirati osnovne elemente ruralnog razvitka, počevši od definiranja ruralnog područja. Na temelju brojnih radova domaćih i inozemnih stručnjaka koji proučavaju ovu tematiku, elementi ruralnog razvitka su svrstani u tri osnovne kategorije: prirodni (vezani uz okoliš i njegovu zaštitu), društveni (humani resursi i njihova obilježja) i gospodarski (dohodak – poljoprivredni i nepoljoprivredni, prometna, tržišna i institucijska infrastruktura i sl.). Ocijenjen je dosadašnji uspjeh agrarne politike u ostvarivanju ciljeva poljoprivrednog razvitka, kao integralnog dijela ukupnog ruralnog razvitka, te dosadašnji odnos nositelja agrarne politike s ostalim nositeljima ruralnog razvitka (odgovornima za sociološka pitanja, ili zaštitu okoliša). Ruralni razvitak znači da se u njegovom ostvarivanju moraju angažirati različite interesne skupine. Poljoprivrednici sve snažnije osjećaju potrebu povezivanja s ostalim društvenim skupinama i žele da se njihovi politički zahtjevi usvoje i poštuju. Ti zahtjevi se odnose na pitanja sigurnosti poljoprivrednog zanimanja, na osiguravanje mogućnosti nepoljoprivrednim zanimanjima u ruralnoj sredini, za boljom gospodarskom i društvenom infrastrukturom, za zaštitom okoliša, boljim mogućnostima obrazovanja i zabave. Pozitivni učinci tog zajedničkog djelovanja bili bi vidljivi u višim dohocima poljoprivrednih gospodarstava, smanjenju ovisnosti o poljoprivredi, a time i poslovnog rizika, većoj poslovnoj učinkovitosti malih i srednjih obiteljskih gospodarstava i revitalizaciji područja sa slabijim proizvodnim mogućnostima.

agrarna politika; poljoprivredni i ruralni razvitak

nije evidentirano