hrvatski

Odnos materijalne i duhovne komponente u razvitku kemije: od alkemije i Arheusa do vitalnog principa

Renesansna se alkemija, ars magna, razvija spajanjem s kršćanstvom, ali i vraćanjem na pretpostavke Marije Židovke (1. stoljeće). Kamen mudraca ozdravljuje makrokozmos, svijet, sveukupnost, dok Isus Krist ozdravljuje mikrokozmos, čovjeka. Tek nakon duhovnog moguće je materijalno savršenstvo, "savršen" čovjek postiže "savršen" rezultat u materijalnom svijetu. Paracelsusov arheus pak, kao sveopći duh, regulira harmoniju materijalnog i duhovnog: filozof u svijetlu prirode (lumen naturae)otkriva suglasje između prirode i čovjeka, a arheusov odvjetak arhej jest alkemičar koji boravi u želucu i odvaja štetno od korisnog. U obzoru novovjekovlja, čovjek i živa bića prestaju se istraživati u kontekstu kozmičke cjeline, pa je duhovna komponenta zapostavljena. No, u prvim desetljećima 19. stoljeća organski kemičari uvode vis vitalis, životnu silu kao određenje živih bića. Ta je sila prisutna tijekom života, a nakon smrti na organske tvari djeluju samo kemijske sile. Premda su biokemičari i biolozi uglavnom napustili vitilizam, on je utjecao na razvitak neovitalističkih i holističkih gledišta. Suvremene teorije u tumačenju prirodnih pojava naslućuju postojanje činitelja kojega nije moguće reducirati na materiju, duh ili energiju. To je informacija, koja slučajno ili namjerno podsjeća na Aristotelovu formu, aktivni princip oblikovanja pasivne materije.

razvitak kemije; duhovna komponenta; vis vitalis

nije evidentirano

engleski

Relation between material and spiritualcomponents in the development of chemistry: from alchemy and Archeus to the principal of vitality

Renesansna se alkemija, ars magna, razvija spajanjem s kršćanstvom, ali i vraćanjem na pretpostavke Marije Židovke (1. stoljeće). Kamen mudraca ozdravljuje makrokozmos, svijet, sveukupnost, dok Isus Krist ozdravljuje mikrokozmos, čovjeka. Tek nakon duhovnog moguće je materijalno savršenstvo, "savršen" čovjek postiže "savršen" rezultat u materijalnom svijetu. Paracelsusov arheus pak, kao sveopći duh, regulira harmoniju materijalnog i duhovnog: filozof u svijetlu prirode (lumen naturae)otkriva suglasje između prirode i čovjeka, a arheusov odvjetak arhej jest alkemičar koji boravi u želucu i odvaja štetno od korisnog. U obzoru novovjekovlja, čovjek i živa bića prestaju se istraživati u kontekstu kozmičke cjeline, pa je duhovna komponenta zapostavljena. No, u prvim desetljećima 19. stoljeća organski kemičari uvode vis vitalis, životnu silu kao određenje živih bića. Ta je sila prisutna tijekom života, a nakon smrti na organske tvari djeluju samo kemijske sile. Premda su biokemičari i biolozi uglavnom napustili vitilizam, on je utjecao na razvitak neovitalističkih i holističkih gledišta. Suvremene teorije u tumačenju prirodnih pojava naslućuju postojanje činitelja kojega nije moguće reducirati na materiju, duh ili energiju. To je informacija, koja slučajno ili namjerno podsjeća na Aristotelovu formu, aktivni princip oblikovanja pasivne materije.

development of chemistry; spiritual component; vis vitalis

nije evidentirano