hrvatski

O nekim toponimima i opisu ratovanja na istočnom Jadranu u Lukanovom Građanskom ratu

Autor razmatra u naslovu navedene Lukanove stihove u kojima se spominje Salona i Jader, koji su izazivali različita tumačenja, te nastoji bolje razjasniti izraze longae Salonae, odnosno et tepidum Jader. Smatra da se pridjev longae mora tumačiti kao prostrane a ne dugačke Salonae, jer to bolje odgovara geokulturnoj situaciji u i oko grada, a da izraz tepidus Lukan nije mogao upotrijebiti za hladnu i brzu rijeku Salon (danas Jadro). Kritičko izdanje Tome Arhiđakona pokazalo je kako je taj povjesničar izraz tepidus promijenio ili pogrešno prepisao kao trepidus kako bi mogao bolje odgovarati rijeci , a njemu „zahvaljujemo“ i promjenu ranijeg izvornog naziva Salon u Jadro. Stoga se drugi stih odnosi na poluotok antičkog Zadra (Jader). Međutim, Jadestini koji se javljaju na nekoliko natpisa nisu uvijek stanovnici Jadera niti Liburni, nego treba tražiti i neki etnik odnosno toponim (nastao po hidronimu) u salonitanskoj okolici (što osobito vrijedi za one koji se spominju u poznatoj salonitanskoj psefizmi postavljenoj povodom poslanstva Cezaru u Akvileju). Pisac također smatra da se odlomak s navedenim stihovima ne smije uzimati izvan konteksta stoga donosi i opis borbe na Kurikti i uz obalu te herojsko kolektivno samoubojstvo svih Cezarovih vojnika na čelu s Gajem Vultejem Kapitonom, na pomoću klopke uzapćenom plovilu na kojem su od gladi pobjegli s otoka. Vultej je u bezizglednoj situaciji nagovorio svoje vojnike na suicid u prisustvu velikog broja svjedoka (vojnika-sunarodnjaka bilo onih koji su pripadali Cezaru bilo onih koji su se borili na strani Pompeja). U ovom dijelu spjeva opisana je veličanstvena smrt kao vrlina i osloboditeljica od poniženja.

Lukan; Salona; Iader; Curicta; Vultej

nije evidentirano