hrvatski

Roditeljske razvojno poželjne i razvojno nepoželjne interakcije s djecom najmlađe dobi

Rano djetinjstvo izuzetno je važno razdoblje u ljudskom razvoju, a interakcija roditelja s djetetom u njemu zauzima istaknuto mjesto. Ciljevi ovog istraživanja bili su: (1) ispitati učestalost određenih razvojno poželjnih kao i razvojno nepoželjnih roditeljskih ponašanja (za koja su prethodna istraživanja pokazala povezanost s obilježjima kasnije djetetove psihosocijalne prilagodbe) te provjeriti eventualne razlike s obzirom na sociodemografska obilježja roditelja, te (2) ispitati stav prema tjelesnom kažnjavanju i roditeljska uvjerenja o najboljim načinima njegovog sprječavanja. Istraživanje je provedeno upitnikom razvijenim za potrebe istraživanja na kvotnom uzorku od 1271 majke i 350 očeva djece u dobi od šest mjeseci, jedne, tri i šest godina (školski obveznici 2012./2013.). Kvote su za svaki dobni poduzorak formirane prema podacima HZZO-a o djetetovom spolu, veličini mjesta i regiji u kojoj živi te roditeljevom obrazovanju. Podaci su prikupljani u proljeće 2012. godine anketiranjem licem-u-lice. Rezultati su pokazali da je, tijekom sedmodnevnog razdoblja koje je prethodilo istraživanju, 90% roditelja jednom ili češće bilo uključeno u ispitivane oblike razvojno poželjne interakcije s djetetom (npr. gledanje/čitanje slikovnica, pjevanje/plesanje s djetetom, crtanje/bojanje, slaganje slagalica/ohrabrivanje samostalnog rješavanja zadatka). Manje pojedinih poticajnih i podržavajućih roditeljskih ponašanja doživjela su djeca čiji su roditelji nižeg obrazovanja i SES-a, djeca koja žive u obiteljima s više djece, ruralnim sredinama i/ili određenim regijama (Slavoniji, Dalmaciji). U istom razdoblju, jednom ili više puta je udarilo po ruci, guzi ili počupalo svoje dijete 5% roditelja šestomjesečnjaka, 15% roditelja jednogodišnjaka, 35% roditelja trogodišnjaka i 20% roditelja šestogodišnjaka. Određene nejednakosti u učestalosti tjelesnog nasilja utvrđene su s obzirom na roditeljski obrazovni status, broj djece i veličinu naselja. Većina roditelja navela je da su uglavnom ili izrazito protiv tjelesnog kažnjavanja djece, no gotovo trećina roditelja ga ne odbacuje nego je za (12%) ili je po tom pitanju neopredijeljeno (17%). Pozitivniji stav prema tjelesnom kažnjavanju djece navode majke djece u dobi od tri godine, u odnosu na majke drugih dobnih skupina djece koje su zastupljene u istraživanju. Veću toleranciju tjelesnog kažnjavanja iskazale su i majke s više djece, niskog i nižeg srednjeg socio-ekonomskog statusa, kao i one iz ruralnih naselja. Među regijama se ističu Sjeverna Hrvatska gdje majke najviše toleriraju ovakve odgojne metode dok su s druge strane Istra i Primorje gdje su majke najviše protiv tjelesnog kažnjavanja.Najkorisnijim načinimam za smanjivanje tjelesnog kažnjavanja djece roditelji smatraju pomoć roditeljima u suočavanju sa svakodnevnim stresom te jačanje roditeljskih vještina. Rezultati se raspravljaju pod vidom nejednakosti u ostvarivanju prava djeteta u obitelji te praktičnih implikacija za programe podrške roditeljstvu.

roditeljstvo, rani razvoj djeteta, tjelesno kažnjavanje, poticajno roditeljstvo

nije evidentirano