hrvatski

Ekološka, socijalna i tržišna dimenzija rada u poljoprivredi

Poljoprivreda je kroz dugu povijest ljudskog rada doživjela promjenu svoje biti: od djelatnosti kojom je čovjek osiguravao hranu iz prirodnog okoliša u djelatnost koja je za osnovni cilj imala postizanje profita na tržištu. U prvom slučaju govorimo o poljoprivredi kao simbiozi čovjeka i prirode, čovjek-seljak je opisivan kao vrtlar prirode ; u drugom slučaju poljoprivreda se pretvara u industrijske farme, a odnos s prirodom se opisuje kao iskorištavanje i zaposjedanje. Razvoj poljoprivrede pokazuje bitne promjene odnosa društva prema samoj djelatnosti – poljoprivredi, ali i prema njenom proizvodu – hrani. Cilj je članka ukazati na socijalnu dimenziju rada u poljoprivredi (ruralno zajedništvo i solidarnost, proizvođenje dovoljno hrane), na tržišnu (postizanje visokih prinosa na jedinici površine radi profita) i na ekološku (ekološka poljoprivreda i održivi razvoj nasuprot industrijskoj poljoprivredi i gospodarskom rastu). Koliko se tržišna dimenzija suprotstavlja socijalnoj i ekološkoj te koje se teškoće za društvo pojavljuju glede odnosa prema poljoprivredi, selu i seljaštvu, pitanja su koja će u članku biti analizirana sa stajališta socijalne doktrine Katoličke crkve, kao i aktualnih zagovaratelja humanih i ekoloških principa u proizvodnji i raspodjeli hrane (W. Engdahl, J. Rifkin, F.J. Radermacher, J. Sachs, J. Ziegler, I. Cifrić i drugi).

poljoprivreda; rad; solidarnost; ekološka dimenzija; socijalna dimenzija; tržišna dimenzija

nije evidentirano