hrvatski

Važnost psihoterapije temeljene na dokazima

Psihoterapija se opisuju istovremeno kao umjetnost i znanost. Učinkovita psihoterapija je umjetnost koja počiva na znanosti (Weiner i Bornstein , 2009).Vođenje psihoterapije od inicijalnog evaluacijskog intervjua do završne faze liječenja treba biti: konceptualno jasno (odrediti ciljeve liječenja, strategije i taktike za postizanje tih ciljeva) i zasnovano na činjenicama (evidence based). Koncept psihoterapijskog rada treba obuhvaćati strategije liječenja (što će se raditi s pacijentom?), taktike liječenja (kada i kako će se raditi?) i zašto će se interventirati na određeni način u određeno vrijeme. Odavno postoji dijalog između praktičara psihoterapeuta i istraživača. Istraživači navode da psihoterapeuti praktičari zanemaruju implikacije empirijskih nalaza. Praktičari navode da istraživači ne mogu uhvatiti svu kompleksnost stvarnih kliničkih interakcija u psihoterapiji i promjena koje se zbivaju unutar nje. Međutim, jedno ne isključuje drugo. Ovaj jaz je manji nego prije, ali je i dalje dugačak put kako izgraditi most. Klinički dokazi učinkovite psihoterapije se zasnivaju na: teorijskoj podlozi, prirodi osobnog funkcioniranja, ponašajnim promjenama i određenoj razini eklekticizma. Istraživački dokazi podržavaju hipoteze izvedene iz mnogih teorija ličnosti i psihoterapijskog postupka. Danas se navodi sve jasnija potreba prakticiranja psihoterapije zasnovane na dokazima, koja bi se trebala zasnivati na tri izvora informacija: 1) najbolje dostupnom istraživanju koje se odnosi na efikasnost (djelotvornost, uspješnost) i učinkovitost metode, 2) kliničarevoj (psihoterapeutovoj) sposobnosti da integrira to istraživanje u svoje kliničko iskustvo i primjeni te metode i 3) osobnim postavkama i potrebama pacijenta da bude liječen tom metodom (Američko psihološko udruženje, APA , 2002 ; 2006). Terapija utemeljena na dokazima navodi da bez obzira koji terapijski pristup terapeut koristi, treba voditi računa postoji li empirijska podrška za izabrani tretmanski pristup (APA, 2006). Praksa utemeljena na dokazima (PUD) je integracija najboljeg istraživanja iz područja kliničke ekspertize u kontekstu pacijentovih karakteritsitka i kulturelnog konteksta (APA, 2006). PUD naglašava rezultate eksperimentalnih usporedbi kako bi dokumentirala učinkovitost (eng. efficacy) liječenja/tretmana u usporedbi s osobama koje nisu u tretmanu (kontrolne grupe), ostalim oblicima liječenja/tretmana ili s oboje. Argumenti za PUD su: 1. pacijenti imaju pravo na liječenje čija učinkovitost je dokazana, 2. ispravno liječenje zahtijeva odgovornost pri odabiru terapijske metode i 3. terapeuti bi trebali sve više pratiti istraživanja kako bi odlučili koji je pristup učinkovitiji kod kojeg psihičkog poremećaja (Gibbs, 2003).

temeljeno na dokazima; psihoterapija

nije evidentirano