hrvatski

Kritika tužiteljske politike u slučaju Lubanga pred Međunarodnim kaznenim sudom

14. ožujka 2012. je datum koji će zauvijek ostati zabilježen u povijesti međunarodnog kaznenog pravosuđa: dan kada je Međunarodni kazneni sud donio svoju prvu presudu. Kongoanski vođa pobunjenika Thomas Lubanga Dyilo osuđen je zbog toga što je u razdoblju od rujna 2002. do 13. kolovoza 2003. novačio djecu mlađu od 15 godina te koristio ih u aktivnom sudjelovanju u neprijateljstvima, što predstavlja ratni zločin prema čl. 8(2)(vii) i 25(3)(a) Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda. U ovom radu se obrađuju političke dimenzije suđenja Lubangi. U članku se prvo raspravlja politički kontekst suđenja iznošenjem recentne povijesne i političke pozadine konflikata u DR Kongu, a zatim se daje kritička analiza tužiteljske politike, korištenja posrednika te se ispituje pravičnost suđenja u tom predmetu. Ustanovljenjem Međunarodnog kaznenog suda, afričke zajednice kao što su Hema i Lendu dobile su novu vjeru u bolju budućnost. Međutim, prvi slučaj pred Međunarodnim kaznenim sudom nije bio uspješan kao što se to očekivalo. U nekoliko navrata je tužiteljstvo pokušalo narušiti pravičnost Lubanginog suđenja. Možemo identificirati tri glavne pogreške u politici tužiteljstva. Prvo su snažne veze tužiteljstva i Vlade predsjednika Kabile koje su uspjele potkopati neovisnost tužiteljskih istraga. Drugo je tužiteljsko nekritično oslanjanje na posrednike, koje je značajno produljilo postupak i prouzročilo nepotrebne troškove. Treće su se ticale neotkrivanja odnosno kasnog otkrivanja dokaza, što je zamalo dovelo u pitanje pravičnost suđenja. Srećom, Raspravno i Žalbeno vijeće su poduzeli odgovarajuće korake koji su spriječili kršenje Lubanginog prava na pravično suđenje.

Međunarodni kazneni sud ; tužiteljska politika ; slučaj Lubanga

nije evidentirano