hrvatski

Nove smjernice u perioperativnom protokolu pacijenata na bisfosfonatima

Bisfosfonati više od tri desetljeća koriste za liječenje stanja povezanih s malignim bolestima kao što su maligna hiperkalcijemija, koštane metastaze povezane s karcinomima dojke u žena, prostate u muškaraca, pluća, multiplog mijeloma, osteoporoze i osteopenije, i budući da smo se susreli s takvim bolesnicima u ordinacijama dentalne medicine, već smo dali smjernice za rad s takvim pacijentima na našim stučnim sastancima i kongresima. Uvidom u stručnu i znanstvenu literaturu te sve većeg broja prikaza slučajeva, danas je neupitno da bisfosfonati, osobito nakon ekstrakcije zuba ili sličnog invazivnog zahvata na čeljusti, uzrokuju osteonekrozu čeljusti, te se nekad BRONJ (Bisphosphonate-related osteonecrosis of the jaw) danas opravdano naziva BIONJ (Bisphosphonate-induced osteonecrosis of the jaw). Na osnovi istraživanja, te sve većeg broja referiranih i prepoznatih slučajeva, procjena incidencije BIONJ-a je u porastu pa se danas kreće od 1, 2 - 21% i višestruko se povećava invazivnim zahvatima u čeljusnim kostima. Rizik za razvoj komplikacija u obliku nastanka avaskularne nekroze sluznice, osteonekroze ili osteomijelitisa je veći kod potentnijih bifosfonata koji se ordiniraju parenteralno kao što su Aredia (pamidronat – dinatrij) i Zometa (zoledronat) i u bolesnika s većim medicinskim komorbiditeom. Rizik je manji kod uporabe per os preparata kao što su Pleostat (etidronat–dinatrij), Fosamax (alendronat – natrij), Actonel (risedronate) i Bonefos (klodronat – dinatrij). Kako spomenute promjene na čeljusti najčešće počinju kao parodontna bolest ili ulkus koji ne cijeli, za kliničara najvažniju ulogu ima prevencija u smislu ranog prepoznavanja i održavanja oralnog zdravlja minimalno invazivnim postupcima, a za svakog implantologa da je upoznat s perioperativnim smjernicama. Kako smo već utvrdili kada i pod kojim uvjetima se takvim bolesnicima mogu ugrađivati dentalni implantati, oni su i ugrađivani, pa su se temeljem toga iskustva nametnule još neke smjernice za upotpunjavanje protokola implantoprotetske rehabilitacije pacijenata na bisfosfonatima.

dentalna implantologija; bisfosfonati; protokol

nije evidentirano

engleski

New guidelines for perioperative protocol for patients on bisphosphonate therapy

Bisfosfonati više od tri desetljeća koriste za liječenje stanja povezanih s malignim bolestima kao što su maligna hiperkalcijemija, koštane metastaze povezane s karcinomima dojke u žena, prostate u muškaraca, pluća, multiplog mijeloma, osteoporoze i osteopenije, i budući da smo se susreli s takvim bolesnicima u ordinacijama dentalne medicine, već smo dali smjernice za rad s takvim pacijentima na našim stučnim sastancima i kongresima. Uvidom u stručnu i znanstvenu literaturu te sve većeg broja prikaza slučajeva, danas je neupitno da bisfosfonati, osobito nakon ekstrakcije zuba ili sličnog invazivnog zahvata na čeljusti, uzrokuju osteonekrozu čeljusti, te se nekad BRONJ (Bisphosphonate-related osteonecrosis of the jaw) danas opravdano naziva BIONJ (Bisphosphonate-induced osteonecrosis of the jaw). Na osnovi istraživanja, te sve većeg broja referiranih i prepoznatih slučajeva, procjena incidencije BIONJ-a je u porastu pa se danas kreće od 1, 2 - 21% i višestruko se povećava invazivnim zahvatima u čeljusnim kostima. Rizik za razvoj komplikacija u obliku nastanka avaskularne nekroze sluznice, osteonekroze ili osteomijelitisa je veći kod potentnijih bifosfonata koji se ordiniraju parenteralno kao što su Aredia (pamidronat – dinatrij) i Zometa (zoledronat) i u bolesnika s većim medicinskim komorbiditeom. Rizik je manji kod uporabe per os preparata kao što su Pleostat (etidronat–dinatrij), Fosamax (alendronat – natrij), Actonel (risedronate) i Bonefos (klodronat – dinatrij). Kako spomenute promjene na čeljusti najčešće počinju kao parodontna bolest ili ulkus koji ne cijeli, za kliničara najvažniju ulogu ima prevencija u smislu ranog prepoznavanja i održavanja oralnog zdravlja minimalno invazivnim postupcima, a za svakog implantologa da je upoznat s perioperativnim smjernicama. Kako smo već utvrdili kada i pod kojim uvjetima se takvim bolesnicima mogu ugrađivati dentalni implantati, oni su i ugrađivani, pa su se temeljem toga iskustva nametnule još neke smjernice za upotpunjavanje protokola implantoprotetske rehabilitacije pacijenata na bisfosfonatima.

dental implantology; bisphosphonate; protocol

nije evidentirano