hrvatski

Povezanost optimizma, samoefikasnosti, životnih ciljeva i depresivnosti

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati odnos između konstrukata optimizma, pesimizma, percipirane samoefikasnosti, ekstrinzičnih i intrinzičnih životnih ciljeva te depresivnosti na uzorku studenata. U istraživanju je sudjelovalo 220 studenata (157 studentica i 63 studenta) različitih fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Za dobivanje podataka korišteni su sljedeći upitnici: Ljestvica opće samoefikasnosti, Upitnik životne orijentacije, Upitnik životnih ciljeva te Beckov inventar depresivnosti. Korelacijske analize provedene u istraživanju pokazuju da su optimizam i pesimizam te samoefikasnost i pesimizam u umjerenoj, značajnoj i negativnoj korelaciji te da je samoefikasnost u umjerenoj, značajnoj i pozitivnoj korelaciji s optimizmom. Također, pokazalo se da su optimizam i samoefikasnost u niskoj, značajnoj i pozitivnoj korelaciji sa intrinzičnim životnim ciljevima, no ne i s ekstrinzičnim životnim ciljevima. Nadalje, pokazalo se i da su intrinzični i ekstrinzični životni ciljevi u niskoj, značajnoj i pozitivnoj korelaciji. Depresivnost ima značajnu negativnu korelaciju s optimizmom i samoefikasnošću i intrinzičnim ciljevima, te nisku pozitivnu korelaciju s pesimizmom. Hijerarhijskim regresijskim analizama potvrđeno je da dimenzije optimizma i percipirane samoefikasnosti te spol objašnjavaju jedan dio varijance intrinzičnih životnih ciljeva, dok niti jedan od prediktora ne doprinosi objašnjenju ekstrinzičnih životnih ciljeva. Pojedinačni značajni pozitivni prediktori intrinzičnih životnih ciljeva su optimizam i percipirana samoefikasnost, dok je muški spol pojedinačni značajni negativni prediktor. Pesimizam se nije pokazao značajnim prediktorom intrinzičnih životnih ciljeva. Prema visini beta-koeficijenta, najveći doprinos u objašnjenju intrinzičnih životnih ciljeva utvrđen je za spol i optimizam. Dimenzije optimizma, pesimizma, percipirane samoefikasnosti, intrinzičnih i ekstrinzičnih životnih ciljeva te spol objašnjavaju značajni dio varijance depresivnosti. Pojedinačni značajni negativni prediktori su muški spol, optimizam i percipirana samoefikasnost, a pojedinčni značajni pozitivni prediktori depresivnosti su pesimizam i ekstrinzični životni ciljevi, od koji su se potonji pokazali kao supresor varijabla. Prema visini beta-koeficijenta, najveći doprinos u objašnjenju depresivnosti utvrđen je za spol, dok se od ostalih dimenzija ističe optimizam koji prestaje biti značajni prediktor nakon unosa percipirane samoefikasnosti u analizu.

optimizam; samoefikasnost; životni ciljevi; depresivnost

nije evidentirano