hrvatski

Liburni iz Anatolije

Liburni su bili organizirana narodna zajednica koja je krajem 2. tisućljeća pr. Kr. zaposjela dijelove Jadranskog mora i njegovih obala i do 4. st. pr. Kr. održavala svoju prevlast u tome području. Prvi ih spominje Hekatej iz Mileta, jedan od najstarijih grčkih logografa ili povjesničara i zemljopisaca, koji piše oko 500. pr. Kr. ; njegovi su spisi sačuvani samo u ulomcima. Stjepan Bizantinac u 6. st. u svojim Ethnika prenosi Hekatejev zapis kako su "Liburni narod koji se nalazi u unutrašnjem dijelu Jadranskoga zaljeva". Strabon u 1. st. bilježi kako ih je iz Korkire (Krfa) istjerao korintski tiranin Hersikrat na putu za Siciliju 735. pr. Kr. Prisutnost Liburna na Jadranu i njihovo organiziranje stoji u kontekstu burnih postmikenskih zbivanja na Sredozemlju. Prijelaz iz brončanog u njihovo željezno doba također ima određene praznine. U ustroju njihova društva ima određenih paleomediteranskih značajki, kao što je to numerička organizacija zajednice kakva postoji i u rimsko doba. Ima tragova ginekokracije, koju bilježe pisci. U svojoj raspravi autor donosi nekoliko dokaza koji bi govorili za liburnsko maloazijsko podrijetlo, a koje spominju već antički pisci. To su toponimi i onomastika u jugozapadnoj Anatoliji ili Maloj Aziji, u području Likije, Lidije, Likaonije, Pamfilije i drugdje. Tamošnji narodi također imaju numeričku organizaciju društva, što ih skupa sa spomenutim elementima također povezuje s Liburnima. Gaj Julije Solin, koji piše u 3. st., izričito bilježi da su Liburni gens Asiatica, što je prema mišljenju izdavača teksta preuzeo iz Plinija Starijega. Prema Herodotu, najpoznatiji iseljenici iz Male Azije odnosno Lidije bili su Tirseni ili Etruščani - prema mišljenju mnogih povjesničara to je moglo biti negdje krajem 2. tisućljeća pr. Kr., a oko 1000. pr. Kr. već su važan čimbenik na Apeninskom poluotoku. Iz Paflagonije su došli Eneti ili Veneti, također u vrh Jadranskog zaljeva, vjerojatno istjerani od Asiraca. Čini se da su u tim zbivanjima i Liburni napustili svoje anatolsko boravište. U prilog tome išao bi nalaz glinene pločice ispisane klinastim pismom, nađene 1950., na kojoj se može pročitati ime Liburna ispisano tim pismom, kao ime jednog grada. Nažalost nije precizirano gdje je pločica nađena, ali je uz spomenute dokaze moramo uračunati u prilog hipotezi o anatolskom podrijetlu Liburna, čemu naša historiografija dosad nije obraćala odgovarajuću pozornost.

Liburni; Anatolija; Mala Azija; Likija; Lidija; Etruščani; Jadran; Egej; Grci

nije evidentirano