hrvatski

Biomehanička svojstva dviju metoda osteosinteze nakon medijalne sternotomije

Uvod i ciljevi: Dehiscijencija sternuma je reltivno rijetka, ali ozbiljna komplikacija osteosinteze sternuma nakon medijalne sternotomije kod kardiokirurških pacijenata. Karakterizira je visoka smrtnost i visoki troškovi liječenja. Danas su u uporabi razni kirurški materijali za zatvaranje sternuma, a osteosinteza čeličnim nehrđajućim žicama prihvaćena je kao standardna metoda zatvaranja prsne kosti.S obzirom na relativno visoku učestalost dehiscijencije sternuma i komplikacija, zadnjih godina uveden je novi sintetski materijal u uporabu. Napravljen je od nitinola, legure nikla i titanija. Nitilonsku kopču karakterizira termoreaktivnost i "programiranost" oblika. Osnovni cilj studije je odgovoriti na pitanje podnosi li ostesinteza sternuma s nitinolskim kopčama nakon medijalne sternotomije veće sile opterećenja u odnosu na standardnu metodu osteosinteze čeličnim žicama. Materijali i metode: U istraživanju su ispitivana 65 preparata prsne kosti. Kontrolna skupina obuhvaćala je 33 preparata sternuma spojena čeličnim žicama, a ispitivana skupina 32 preparata spojena nitinolskim kopčama. Preparati sternuma postavljli su se na uređaj koji radi na principu dinamometra. Na njemu su određivane veličine sile koja djeluje na ulomke sternuma, a ujedno su mjereni i pomaci ulomaka na trima mjestima. Pomaci ulomaka mjerili su se do puknuća sternuma ili osteosintetskog materijala. Zaključak: Ako suporedimo prosječne i ukupne pomake ulomaka prsne kosti po skupinama, tada se dolazi do zaključka da su oni značajno veći kod preparata spojenih nitinolskim kopčama. Ovo naročito vrijedi pri silama koje su veće od 400N, što odgovara sili kašlja u fiziološkim uvjetima. Zatosmatramo da sutinska primjena osteosinteze s pet čeličnih žica u obliku osmice ima pravdan prioritet pri zatvaranju prsne kosti nakon medijalne sternotomije.

sternum; sternotomija; žice za kost; unutarnji fiksatori

nije evidentirano