hrvatski

Politika ljudskih prava Europske Unije: razvoj i izazovi za budućnost

U svjetlu kritika i rasprava o nepostojanju politike ljudskih pravaEuropske Unije, u članku se tvrdi da ta politika ipak postoji, iako se razvijala neujednačeno, kako na razini unutarnjih poslova, tako i uodnosima Unije prema trećim zemljama. Druga ključna teza članka odnosi se na institucionalne mehanizme provedbe Unijine politike ljudskih prava koji, prema autoričinom mišljenju, zahtijevaju redefiniranje i bolju koordinaciju. Članak najprije analizira razvoj politike ljudskih prava na razini unutarnjih poslova Unije od Slučaja Stauder 1969. do recentnih rasprava o pravnoj snazi Povelje o temeljnim pravima i pristupanju Unije Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskihprava i temeljnih sloboda. Drugi dio članka daje pregled razvoja politike ljudskih prava u vanjskim odnosima Unije od IV. konvencije iz Loméa do Europske politike prema susjednim zemljama. Rad završava analizom zajedničkih obilježja provedbenih mehanizama politikeljudskih prava Unije zadržavajući se na ulozi Komisije, Parlamenta i Vijeća EU-a. Pritom se upućuje na izostanak institucionalne usklađenosti kroz primjer Europskoga instrumenta za demokraciju, a u osnivanju Agencije Unije za temeljna prava prepoznaje se potreba za uvođenjem promjena u provedbu politike ljudskih prava. Autorica uzaključku identificira složenost i fragmentiranost ustroja Unije s jedne strane, a s druge strane, sveprisutnost zaštite i promicanja ljudskih prava u javnim politikama Unije kao ključne čimbenike koji otežavaju nadzor nad provedbom politike ljudskih prava i uzrokuju percipirani implementacijski deficit te politike.

politika ljudskih prava; pozitivna i negativna integracija; Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda; Povelja o temeljnim pravima; Agencija Europske Unije za temeljna prava; Europski instrument za demokraciju i ljudska prava (EIDHR)

nije evidentirano