hrvatski

Ivan Meštrović u kontekstu ekspresionizma i art décoa

Nakana ovoga rada pokazati je na koja su djela Ivana Meštrovića primjenjive odrednice ekspresionizma i art décoa, te se pritom u većoj mjeri usredotočiti na umjetnikovo djelovanje u drugom i trećem desetljeću dvadesetog stoljeća. U razmatranje su međutim uzeta i Meštrovićeva djela koja izlaze iz toga vremenskog okvira, a svojim se odlikama - i značajem - priključuju naznačenomu problemskom kompleksu. Kulturološke konstrukcije što ih je primio u Beču temelji su na kojima je umjetnik gradio i razvijao svoju novu morfologiju ekspresionističkih i artdécoovskih značajki pa je i toj dionici posvećena veća pažnja (ružno u umjetnosti, nelagoda tijela, elongacija kiparskih formi, dekorativni aspekti umjetničkog djelovanja). Sljedeća bitna problematika koja se izdvaja u ovome radu recepcija je Meštrovićevih ekspresionističkih djela na izložbi Exhibition of Serbo-Croatian Artists (Grafton Galleries, London, 1917.). Tada je kipar prvi put izložio svoja nova djela vidno promijenjene morfologije (izduženi i stanjeni ekstremiteti, ovoidne likovne forme) i tematike (pretežito religijske teme). Međutim, izložba je značajna i zbog zanimljiva kritičkog teksta Ezre Pounda. Njegova kritika upućuje na potrebu zasebne razrade odnosa Ivana Meštrovića i avangarde, čemu je i posvećeno jedno poglavlje ovoga doktorskog rada. Izložba u galeriji Grafton Galleries značajna je zbog još jednoga razloga. Na njoj su se među izlošcima našli i Meštrovićevi portreti suvremenika zahvaljujući kojima je - kao i raspoloživoj korespondenciji - lako odrediti društvene krugove u kojima se umjetnik kretao. U njihovim se društvenim salonima Meštrović mogao informirati o novim tendencijama u književnosti i teatru, ali i o dekorativnim aspiracijama vremena, a što utječe na njegove angažmane i likovne prosedee. Iako je oblikovao pojedinačna djela art déco provenijencije, izgleda da je te impulse Ivan Meštrović najpotpunije ostvario u svojim arhitektonsko-skulpturalnim projektima. Tako se paradigmatskim primjerom art décoa u Hrvatskoj uzima njegova crkva Gospe od Anđela u Cavtatu (1920.-1922.). Cilj je ovoga rada istražiti koji se slični objekti i spomenici mogu pridružiti toj sakralno-sepulkralnoj kapeli i pomnijom njihovom analizom sagledati načine kojima Ivan Meštrović spaja predloške povijesnih gradnji s dekorativnim zahtjevima modernoga doba. Nadalje, zahvaljujući izložbenoj turneji po američkim gradovima i popularizaciji njegova rada, Ivanu Meštroviću povjeren je zadatak realizacije Spomenika Indijancima u Chicagu (1926.- 1928.), jednog od ponajboljih primjera javne art déco plastike uopće. U radu se pokušavaju sagledati dimenzije toga opsežnoga Meštrovićeva djela te postaviti pitanje o daljim implikacijama Meštrovićeve popularnosti u Americi dvadesetih godina prošloga stoljeća. U tom smislu potrebno je navesti i ostale velike narudžbe koje, iako nisu ostvarene, govore o Meštrovićevu radnom elanu. Među njima posebno mjesto zauzima nedovoljno isticani projekt uređenja katedrale sv. Patrika na Manhattanu u New Yorku (1928.).

Ivan Meštrović; kiparstvo; arhitektura; spomenici; dvadeseto stoljeće; moderna; ekspresionizam; art déco; portret; mauzolej; Grafton Galleries London; Ezra Pound

nije evidentirano