Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 665969

Petrićev platonizam u Peripatetičkim raspravama


Boršić, Luka
Petrićev platonizam u Peripatetičkim raspravama // Franciscus Patricius: Discussionum peripateticarum. Tomus secundus (Liber I-IV) = Frane Petrić: Peripatetičke rasprave. Svezak drugi (Knjiga I.-IV.) / Banić-Pajnić, Erna ; Boršić, Luka ; Girardi-Karšulin, Mihaela (ur.).
Zagreb: Institut za filozofiju, 2013. str. XI-XXI


Naslov
Petrićev platonizam u Peripatetičkim raspravama
(Petrić's Platonism in Discussiones peripateticae)

Autori
Boršić, Luka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Franciscus Patricius: Discussionum peripateticarum. Tomus secundus (Liber I-IV) = Frane Petrić: Peripatetičke rasprave. Svezak drugi (Knjiga I.-IV.)

Urednik/ci
Banić-Pajnić, Erna ; Boršić, Luka ; Girardi-Karšulin, Mihaela

Izdavač
Institut za filozofiju

Grad
Zagreb

Godina
2013

Raspon stranica
XI-XXI

ISBN
978-953-7137-27-4

Ključne riječi
Petrić, platonizam, Peripatetičke rasprave
(Petrić, Platonism, Discussiones peripateticae)

Sažetak
O ovom se radu analizira specifičnost Petrićeva platonizma. On se razlikuje koliko od fičinovskog toliko i od konkordističkog platonizma kakva je zastupao G. P. della Mirandola, a ponajviše od platonizma u suvremenoj uporabi tog pojma, kao filozofskog pravca koji se oslanja na Platonov nauk. Od tradicije konkordističkog platonizma, kojemu je najvažnija preokupacija bila pomirba platonizma, aristotelizma i kršćanstva (takav pristup antičkim filozofija nije bio tipičan samo za Italiju ), Petrić se znatno razlikuje – što u prvi mah s obzirom na naslov sveska nije samorazumljivo. Konkordizam, kakvog su zastupali napose Giovanni Pico della Mirandola i Agostino Steuco, svojevrsna je poglavita metoda u službi "vječne filozofije" (philosophia perennis), pokušaja stapanja najvećih filozofskih tradicija (posebice platonizma i aristetelizma) u jedan jedinstven filozofsko-religijski sustav pod egidom kršćanstva. No, Petrićevo "slaganje" o ovom kontekstu znači nešto sasvim drugo. Petrić ne ide za time da pokaže kako se Aristotel dobro uklapa u platoničku tradiciju, već želi pokazati da se Aristotelove misli i stavovi slažu s onima njegovih prethodnika i suvremenika (kako ih je Petrić datirao) eda bi prokazao Aristotela bilo kao plagijatora bilo kao neoriginalna mislioca. Petrić ne želi pomirbu Aristotela s Platonom u okviru kršćanstva, za njega je "concordia" znak Aristotelove slabosti i bespotrebnosti. Ovaj se uvodni tekst temelji na mojim istraživanjima objavljenim u knjizi "Renesansne polemike s Aristotelom" (Zagreb: KruZak, 2013)

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija



POVEZANOST RADA


Projekt / tema
191-1911112-1100 - Grisogono i Petrić – dva svijeta renesansne filozofije (Mihaela Girardi-Karšulin, )

Ustanove
Institut za filozofiju, Zagreb

Autor s matičnim brojem:
Luka Boršić, (256346)