njemački

Muse und Antimuse. Die Poetik Vladimir Nabokovs/ Muza i antimuza. Poetika Vladimira Nabokova

Knjiga je nastala na temelju doktorske disertacije o Vladimiru Nabokovu, koju je autorica znatno proširila kako u teorijskom smislu tako i u korpusu analiziranih tekstova. Sada uključuje i njegove znanstvene monografije: Nikolai Gogol. O prozodiji, Jevgenij Onegin, Predavanja o književnosti, Predavanja o Uliksu James Joycea, Predavanja o ruskoj književnosti i predavanja o Don Quixoteu te memoare: Drugie berega, Završno izvješće: memoari (Conclusive Evidence: A Memoir) i Govori, pamćenje (Speak, Memory). Nabokovu u cjelini nije lako pristupiti zbog kompleksnosti njegovih tekstova, ali i zbog njihove količine. On je napisao više od pedeset knjiga beletristike (prozu, drame i zbirke pjesama), šest znanstvenih monografija o teoriji književnosti, tri autobiografije. Iščitavanje poetike njegova cjelokupnoga opusa dodatno otežava složenost njegovih narativnih struktura. Za proučavanje Nabokovljeve poetike autorica u kronološkom redoslijedu analizira poeziju, prozu, dramu, kratke priče, filološka djela, autobiografske tekstove, pisma i intervjue. Izričito se pritom koriste tekstovi koji pokazuju pjesničke inovacije ili ilustriraju razvoj teme nadahnuća. Na taj način autorica uspijeva dokazati postojanost pojedinih poetičkih značajka i njihov razvitak kroz vrijeme. Inovativni pristup autorice vodi do novih čitanja, ne samo pojedinih Nabokovih tekstova nego i njegova cjelokupnoga djela. Identificira i kategorizira dvije inspirirajuće instance – muzu i antimuzu s kojima korespondiraju dva tipa kreatora: čarobnjak i varalica. U sredini između njih nalaze se dvojna muza i dvojnik komentator. Spomenute kategorije omogućavaju duboki uvid u pjesničku praksu Nabokova. Kao korektiv trenutnom čitanju Nabokova autorica identificira ne samo poseban karakter njegova shvaćanja umjetnosti nego i s tim povezanu temeljnu moralnu koncepciju. Pritom suvereno vlada potrebnom metodologijom i dokazuje svoje jezične kompetencije koje omogućuju taj specifični pristup. Svjesna je vrlo kompleksne situacije izvora i načina posredovanja i, gdje god je to moguće, uzima ih u obzir u njihovoj odgovarajućoj tekstualnoj genetici. Vrlo je zanimljivo što je Nabokov sam sebe i svoju suprugu Véru stilizirao kao svoj poetološki ideal umjetnika i muze. U skladu s tim, osim intimnih osobina poput ljubavi, nježnosti i suosjećanja, umjetnik posjeduje i druge javno značajne osobine poput hrabrosti i odgovornosti, koje se ponajprije izražavaju u otporu tiraniji. Ti isti ideali utjelovljeni su i u poetološkim tipovima koji se pojavljuju u njegovim djelima. U svojoj monografija autorica daje novo, izvorno, tekstimanentno čitanje Nabokovljevih djela, a ujedno i intertekstualnu interpretaciju cjelokupnoga opusa. Stagl-Škaro u svojoj opširnoj monografiji pruža novi pristup njegovoj poetici i poetologiji. Knjiga generira novu interpretaciju kako pojedinih tekstova, tako i cjelokupne književne produkcije Nabokova.

Inspiracija, poetika, umjetnik, enchanter, trickster, muza, antimuza, pošlost

nije evidentirano