hrvatski

Ustavni dijalog. Zaštita ustava - slučajevi: Mađarska i Hrvatska

Teorije ustavnog dijaloga imaju svoje korijene u ''common law sustavima'', u kojima su usredotočene na ulogu pravosuđa. Ove teorije govore o tome kako riješiti ''protuvećinsku poteškoću'' i kako dati odgovarajuću ocjenu uloge pravosuđa u ustavnoj demokraciji, te kako pronaći odgovarajuće ustavno značenje, posebno u pogledu tumačenja ljudskih prava. Nakon pojave odnosnih teorija ustavnog dijaloga, teoretičari, uglavnom oni u državama common law-a, su počeli proširivati njihova moguća značenja prema interakciji tijela izvan legislature i sudova, budući da se ista ''događa bez govorenja da sudionici nacionalnoga ustavnog dijaloga uključuju ne samo glavne državne aktere i njihove aktivnosti''. U ovom radu pokušavamo enumerirati i sistematizirati dijaloške teorije, te usmjeriti pažnju prema mogućem postojanju drugih oblika ustavnog dijaloga u državama civil law-a. Razlog ove studije je činjenica da su glavna pitanja common law ustavnog dijaloga (''protuvećinska poteškoća'' i uloga pravosuđa) više-manje riješena u common law sustavu, u kojemu je priznata Kelsenova teorija sudbenog nadzora. Ipak, revidirana ili modificirana ideja ustavnog dijaloga može se uportijebiti u svrhu proučavanja postojećih dijaloških mehanizama u državama civil law-a, jer je u konačnici demokratskog procesa odlučivanja, ovdje i svugdje, pronaći pravo značenje ustava. Iz perspektive civil law-a, ovaj proces nužno počinje s otkrivanjem značenja pojmova ''ustavni'' i ''dijalog'', te s time kakve sve funkcije može imati ustavni dijalog u tom smislu. Na taj nas način definiranje ovih izraza može odvesti prema kompleksnijem razumijevanju ustavnog dijaloga u ustavnim demokracijama (post)modernog i globaliziranog doba. U radu specificiramo teorije ustavnog dijaloga, te druge dijaloške interakcije koje se pojavljuju u teoriji (točka 1.1.) i ukazujemo na to kako se ove ideje mogu proširiti na ostala ustavna tijela i ostale (ustavne) postupke u ustavnim demokracijama (točka 1.2.). U tom smislu navodimo primjere ustavnog dijaloga na regulatornoj razini (točka 1.3.) iz recentnoga mađarskoga i hrvatskoga ustavnog razvoja (točke 2. i 3.).

ustavni dijalog, zaštita ustava, Mađarska, Hrvatska

nije evidentirano