hrvatski

Primjena optičkog sustava Aramis za određivanje stabilnosti vanjskog fiksatora

Vanjska fiksacija je operacijsko liječenje prijeloma dugih kostiju upotrebom vanjskih konstrukcija koje se klinovima ili žicama vezuju za kost te tako imobiliziraju koštane ulomke odvojene mjestom prekida koštane mase. Iako je i u mirnodopsko vrijeme jedan od najučestalijih oblika trauma koje se svakodnevno prijavljuju na odjelima prve pomoći, u ratnoj traumatologiji ove ozljede često dovode do preopterećenja bolničkih kapaciteta zbog izrazito velikog broja politraumatiziranih pacijenata u relativno kratkom vremenskom periodu. Upotrebom vanjskih fiksatora, te uz korištenje rendgena može se sanirati veliki broj ovakvih ozljeda u kratkom vremenskom roku. U ovom radu ispitana je stabilnost i krutost prototipa novokonstruiranog fiksatora koji je izrađen od medicinskog čelika ISO 5832-1 u firmi Instrumentaria d.d., a rezultati su uspoređeni s rezultatima dobivenim na vanjskom fiksatoru Orthofix koji je u svakodnevnoj kliničkoj uporabi. Oba modela su imala isti raspored spojnih elemenata u prostoru. Utjecaj različitih konstrukcijskih rješenja na pomake karakterističnih točaka ispitan je pri statičkom ekscentričnom aksijalnom opterećenju i pri savijanju u četiri točke. Mjerenja su provedena s ulomcima tibije (plastični model tibije) u kontaktu na mjestu prekida, te s ulomcima međusobno udaljenim 10 mm što je predstavljalo defekt koštane mase.

vanjska fiksacija; osteosinteza; interfragmentarna kompresija; stabilnost; optički mjerni sustav; pomaci

nije evidentirano